Kada je riječ o aktualnoj krizi u Venezueli američka administracija danima već ističe kako su "sve opcije na stolu". Zna se što to znači. Ta prijetnja prvo je upućena negdje u vrijeme kada se Juan Guaido proglasio predsjednikom da bi bio istog dana, zapravo sata, priznat od strane SAD-a. No, prijetnja izrečena tada, jednom ili dva put, sada se počinje intenzivnije ponavljati i to od strane cijelog militarističkog vodstva SAD-a.
Trebalo je Trumpu neko vrijeme da posloži ljude oko sebe. Bilo je tu dosta rošada, otkaza, izdaja, ali čini se kako je sada napokon zadovoljan s ljudima koji ga okružuju, a okružio se s najvećim ratnim huškačima, neo-konzervativnim militaristima i jastrebovima. Ova administracija, čija je forma bila fluidna nekoliko godina, sada predstavlja najopasniju Ameriku na steroidima. Ironično je to da čak Trump ni ne izgleda kao najopasniji akter u ovoj ekipi, no to je postalo nevažno jer on u isto vrijeme počinje izgledati i kao najslabija karika, kao predsjednik kojeg se više ne pita previše, ako ga se išta i pita.
Njegov zadnji pokušaj nekakvog pozitivnog učinka bio je najava povlačenja vojske iz Sirije. Neko vrijeme se "trsio" na Twitteru uvjeravajući javnost da neće odustati od toga, da će on biti taj koji će okončati "vječne ratove", da bi svega 2 mjeseca kasnije sve postalo puno jasnije - ekipa kojom se okružio nadjačala ga je i stavila u sramotan inferiorni položaj. Od povlačenja iz Sirije je odustao i sada je ta priča konačno potpuno izvan njegovih ruku, a tako je bilo i od početka. Kao da mu je po inauguraciji rečeno da se ne petlja u poslove koji su puno veći od njega, a kada je pokušao nešto po tom pitanju brzo je zaustavljen.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.