U prosincu 2019. izraelske novine Haaretz objavile su mišljenje s tvrdnjom da se izraelska desnica priprema za uklanjanje jordanskog kralja Abdullaha II. Tvrdnje se temelje na nizu članaka izraelskih desničarskih pisaca i vladinih pristaša objavljenih prethodnih tjedana. Prema tekstu, plan uključuje aneksiju doline Jordana, što će dovesti do aneksije Zapadne obale i okončanja mirovnog sporazuma s Jordanom. To će zauzvrat dovesti do pada jordanske kraljevske obitelji na čelu s kraljem Abdullahom II., kojeg opisuju kao "roba koji se pokušava osloboditi iz ropstva i nepristojnog Arapa koji se usudio podići glavu". U članku se nadalje govorilo da se izraelska desnica nada arapskom proljeću u Jordanu i demonstracijama kroz koje se može izvršiti državni udar, čime će Izrael moći dovršiti aneksiju Zapadne obale i uspostaviti konfederaciju između Palestinske uprave i Jordana. To se navodno svodi na izraelsku frustraciju zbog jordanskog čuvanja džamije al-Aksa i želje da promijeni status quo, sruši džamiju i na svom mjestu izgradi židovski hram. U članku je istaknuto da će suština projekta biti aneksija Zapadne obale bez uključivanja milijuna Palestinaca koji bi se preselili u novi Jordan bez kraljevske obitelji na vlasti. Ovaj takozvani transfer Palestinaca u Jordan bila je dugogodišnja želja ekstremnih desničarskih izraelskih stranaka.
Jordan i Izrael 26. listopada 1994. potpisali su mirovni sporazum poznat kao Ugovor iz Wadi Arabe. Dvadeset i pet godina kasnije nijedna zajednička ceremonija obilježavanja godišnjice sporazuma nije održana, ali je došlo do raskida dvaju aneksa ugovora kojim su izraelski poljoprivrednici mogli pristupiti zemlji u Jordanu. Sve su to pokazatelji kako su napeti odnosi dviju zemalja. Paralelno s tim, Jordan je pokrenuo kazneni progon prvog izraelskog državljanina otkako je mirovni sporazum stupio na snagu.
Odnosi Jordana i Izraela uvijek su bili usko povezani s palestinskim ciljem osnivanja vlastite države. Jedno od najvažnijih obilježja tih odnosa uslijedilo je 1. prosinca 1948. na Jerihonskoj konferenciji, godišnjem događaju koji su održali palestinski čelnici. Tijekom konferencije obećanje vjernosti dano je kralju Abdulahu I kao kralju Palestine i Jordana, poznatom kao ujedinjenje dviju obala rijeke Jordan. Građani Zapadne obale postali su jordanski državljani i bili uključeni u jordanske institucije. Jordanski suverenitet nad Zapadnom obalom i Istočnim Jeruzalemom, kao i skrbništvo nad muslimanskim svetim mjestima u Jeruzalemu, ostali su na snazi do rata 1967., kada je Izrael porazio Arapsku legiju i zauzeo Zapadnu obalu. Međutim, Palestinci su i dalje imali jordansko državljanstvo sve dok nije uspostavljena Palestinska uprava na Zapadnoj obali i odluka o razdvajanju donesena je 1988. u pripremi za osnivanje palestinske države. Nakon toga, jordansko državljanstvo i jordanske obveze prema Palestini povučeni su, iako je jordansko skrbništvo nad džamijom al-Akse i drugim svetim mjestima ostalo na mjestu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.