U svrhu održavanja na vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini, izraelski premijer Benjamin Netanyahu morao je svoju stranku desnog centra Likud koalicijski vezati uz desne i krajnje desne političke stranke, ali i za ultraortodoksne stranke (haredi-stranke) i pokrete koji su često međusobno posvađani zbog ovih ili onih religijskih razlika. Stoga je kao iznenađenje došla vijest o posebnom susretu izraelskih ultraortodoksnih vođa 7. rujna, na kojemu su oni, nakon dugo vremena, potvrdili svoju potporu vladi Benjamina Netanyahua i razriješili su niz nesuglasica dijalogom. Među tim nesuglasicama nalaze se i praktična pitanja izraelske vlade kao što je poštivanje židovskog šabata, jer ortodoksni židovi žele smanjiti broj dozvola za rad na taj tjedni dan odmora, a to uključuje i rad na održavanju kritične infrastrukture kao što su Izraelske željeznice ili održavanje nogometnih utakmica.
Susret se može doista prozvati povijesnim jer se rijetko kada okupi vijeće mudraca koje predstavljaju Aškenazi s jedne strane i Mizrahi s druge. Ovo su dvije glavne grane izraelskog ultrakonzervativnog židovstva. Aškenazi su nasljednici židovske dijaspore u Europi, gdje su se naseljavali već u vrijeme nastanka Svetog Rimskog Carstva njemačke narodnosti, da bi se zbog progona preselili u područje današnje Bjelorusije, Latvije, Litve, Moldove, Poljske, Rusije i Ukrajine. Oni su govornici jidiša i veliki doprinositelji europskoj kulturi. Sami Aškenazi su iznimno doprinijeli stvaranju Države Izrael, pa se među njima nalaze i Chaim Weizmann, David Ben-Gurion, Golda Meir, Shimon Peres, Yitzhak Rabin, Menachem Begin, Benjamin Netanyahu, Ehud Barak, Ariel Sharon, Ehud Olmert, itd. Vjerski orijentirani Aškenazi prate vlast glavnog rabina po pitanju halahe odnosno skupa običajnog prava. Oni podupiru desne religijske interese u Izraelu i vjerske stranke, kao što su Tkuma ili Agudat Yisrael. S druge su strane Mizrahi, odnosno Židovi koji potječu s Bliskog istoka, često govore arapskim, armenskim i perzijskim jezikom i spadaju pod vjersku upravu sefardskog rabina. Njihov je religijski utjecaj nešto jači, a okupljaju se politički najviše u stranku Shas.
Sadašnja, 34. izraelska vlada, ujedno četvrta vlada Benjamina Netanyahua, je stvorena nakon parlamentarnih izbora u ožujku 2015. kao koalicija Likuda, Ujedinjenog Tora židovstva (Yahadut HaTora, kao savez dviju haredskih stranaka Degel HaTorah i Agudat Israel), Vjerskih čuvara sefardizma (Shas), Kulanu i Židovskog doma (HaBayit HaYehudi), kao vladajuća koalicija desnoga centra, krajnje desnih nacionalista i religijske ultraortodoksne (haredi) desnice.
Na susretu ašekanških i mizrahijskih rabina i političara odlučeno je pregovarati zajedno s Netanyahuom oko desakralizacije šabata u Izraelu te su se obratili svojim kritičarima. Predsjed...
Susret se može doista prozvati povijesnim jer se rijetko kada okupi vijeće mudraca koje predstavljaju Aškenazi s jedne strane i Mizrahi s druge. Ovo su dvije glavne grane izraelskog ultrakonzervativnog židovstva. Aškenazi su nasljednici židovske dijaspore u Europi, gdje su se naseljavali već u vrijeme nastanka Svetog Rimskog Carstva njemačke narodnosti, da bi se zbog progona preselili u područje današnje Bjelorusije, Latvije, Litve, Moldove, Poljske, Rusije i Ukrajine. Oni su govornici jidiša i veliki doprinositelji europskoj kulturi. Sami Aškenazi su iznimno doprinijeli stvaranju Države Izrael, pa se među njima nalaze i Chaim Weizmann, David Ben-Gurion, Golda Meir, Shimon Peres, Yitzhak Rabin, Menachem Begin, Benjamin Netanyahu, Ehud Barak, Ariel Sharon, Ehud Olmert, itd. Vjerski orijentirani Aškenazi prate vlast glavnog rabina po pitanju halahe odnosno skupa običajnog prava. Oni podupiru desne religijske interese u Izraelu i vjerske stranke, kao što su Tkuma ili Agudat Yisrael. S druge su strane Mizrahi, odnosno Židovi koji potječu s Bliskog istoka, često govore arapskim, armenskim i perzijskim jezikom i spadaju pod vjersku upravu sefardskog rabina. Njihov je religijski utjecaj nešto jači, a okupljaju se politički najviše u stranku Shas.
Sadašnja, 34. izraelska vlada, ujedno četvrta vlada Benjamina Netanyahua, je stvorena nakon parlamentarnih izbora u ožujku 2015. kao koalicija Likuda, Ujedinjenog Tora židovstva (Yahadut HaTora, kao savez dviju haredskih stranaka Degel HaTorah i Agudat Israel), Vjerskih čuvara sefardizma (Shas), Kulanu i Židovskog doma (HaBayit HaYehudi), kao vladajuća koalicija desnoga centra, krajnje desnih nacionalista i religijske ultraortodoksne (haredi) desnice.
Na susretu ašekanških i mizrahijskih rabina i političara odlučeno je pregovarati zajedno s Netanyahuom oko desakralizacije šabata u Izraelu te su se obratili svojim kritičarima. Predsjed...
