U svrhu održavanja na vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini, izraelski premijer Benjamin Netanyahu morao je svoju stranku desnog centra Likud koalicijski vezati uz desne i krajnje desne političke stranke, ali i za ultraortodoksne stranke (haredi-stranke) i pokrete koji su često međusobno posvađani zbog ovih ili onih religijskih razlika. Stoga je kao iznenađenje došla vijest o posebnom susretu izraelskih ultraortodoksnih vođa 7. rujna, na kojemu su oni, nakon dugo vremena, potvrdili svoju potporu vladi Benjamina Netanyahua i razriješili su niz nesuglasica dijalogom. Među tim nesuglasicama nalaze se i praktična pitanja izraelske vlade kao što je poštivanje židovskog šabata, jer ortodoksni židovi žele smanjiti broj dozvola za rad na taj tjedni dan odmora, a to uključuje i rad na održavanju kritične infrastrukture kao što su Izraelske željeznice ili održavanje nogometnih utakmica.
Susret se može doista prozvati povijesnim jer se rijetko kada okupi vijeće mudraca koje predstavljaju Aškenazi s jedne strane i Mizrahi s druge. Ovo su dvije glavne grane izraelskog ultrakonzervativnog židovstva. Aškenazi su nasljednici židovske dijaspore u Europi, gdje su se naseljavali već u vrijeme nastanka Svetog Rimskog Carstva njemačke narodnosti, da bi se zbog progona preselili u područje današnje Bjelorusije, Latvije, Litve, Moldove, Poljske, Rusije i Ukrajine. Oni su govornici jidiša i veliki doprinositelji europskoj kulturi. Sami Aškenazi su iznimno doprinijeli stvaranju Države Izrael, pa se među njima nalaze i Chaim Weizmann, David Ben-Gurion, Golda Meir, Shimon Peres, Yitzhak Rabin, Menachem Begin, Benjamin Netanyahu, Ehud Barak, Ariel Sharon, Ehud Olmert, itd. Vjerski orijentirani Aškenazi prate vlast glavnog rabina po pitanju halahe odnosno skupa običajnog prava. Oni podupiru desne religijske interese u Izraelu i vjerske stranke, kao što su Tkuma ili Agudat Yisrael. S druge su strane Mizrahi, odnosno Židovi koji potječu s Bliskog istoka, često govore arapskim, armenskim i perzijskim jezikom i spadaju pod vjersku upravu sefardskog rabina. Njihov je religijski utjecaj nešto jači, a okupljaju se politički najviše u stranku Shas.
Sadašnja, 34. izraelska vlada, ujedno četvrta vlada Benjamina Netanyahua, je stvorena nakon parlamentarnih izbora u ožujku 2015. kao koalicija Likuda, Ujedinjenog Tora židovstva (Yahadut HaTora, kao savez dviju haredskih stranaka Degel HaTorah i Agudat Israel), Vjerskih čuvara sefardizma (Shas), Kulanu i Židovskog doma (HaBayit HaYehudi), kao vladajuća koalicija desnoga centra, krajnje desnih nacionalista i religijske ultraortodoksne (haredi) desnice.
Na susretu ašekanških i mizrahijskih rabina i političara odlučeno je pregovarati zajedno s Netanyahuom oko desakralizacije šabata u Izraelu te su se obratili svojim kritičarima. Predsjednik stranke Shas Aryeh Deri rekao je novinarima da se kritičari moraju smiriti ili će djelovati protiv odluka svojih rabina, te da Netanyahu uvijek može očekivati odlazak religijskih stranaka iz vlade, koliko god ta odluka bila neshvatljiva u trenutačnim odnosima snaga. Rabini su napomenuli svojim političkim predstavnicima potrebu svakog koraka u većem religijskom utjecaju na zakonodavstvo, a posebice na vladine odluke oko šabata. Podjednako su upozorili da nema krize koalicije, te da se s ovim religijskim utjecajima ne treba žuriti. Deri je naglasio miran pristup promjenama zakonodavstva, osobito nakon što su pojedini članovi vlade već pokazali svoju sklonost uvođenja religijskih zakona u državno zakonodavstvo. Primjerice, ministar blagostanja i socijalnih usluga Haim Katz i ministar prijevoza Yisrael Katz već su započeli s radom na novim zakonskim rješenjima koja bi smirila rabine.
Povod za ovakvu raspravu bio je rad na infrastrukturi Izraelske željeznice. Prošle godine je davanje licence za rad na šabat iznimno naljutilo ultraortodoksne političare. Kako je sukob s vladom dosezao svoj vrhunac, oni su čak optužili Yisraela Katza za izdaju. Uperenost bitke prema ministru Katzu dalo im je dovoljno pozornosti javnosti, a da se nisu izravno sučelili s premijerom. Za ultraortodoksne političare udarci po Katzu nisu nanijeli štetu jakom i korisnom odnosu s Netanyahuom, u kojemu obje strane već godinama bilježe pozitivne bodove.
Isto se dogodilo oko spora Zapadnog zida. Netanyahu je obećao pronalaženje mjesta za molitvu na Zapadnom zidu za reformističke i konzervativne židove, ali je morao pokleknuti pred ultraortodoksnim tiskom. Ovi novinari obično prate ekstremnije linije ponašanja i djelovanja od njihovih političkih predstavnika i nemaju dlake na jeziku kada se napadaju izraelski političari. Zapravo, čini se da su upravo ti novinari bili ključni u pokretanju ultraortodoksnih političara prema susretu s rabinima. Iako je bilo jasno svima već na početku da ovo vijeće neće zauzeti nikakav jak i odlučan stav protiv vlade, bilo je dovoljno uzdrmati izraelsku javnost, ponovno dovesti do teške polarizacije izraelskoga društva i dodatno radikalizirati Netanyahuovu vladu prema snažnom ultraortodoksnom i krajnje desnom političkom polu.
Prije samoga susreta, ultraortodoksni političari pokušali su stvoriti privid krize vladine koalicije. Prvo su se susreli s dužnosnicima Ministarstva prijevoza i s pomoćnicima premijera, koje je predvodio ministar turizma Yariv Levin. Na tim sastancima su postavili pitanja, stare i nove zahtjeve oko poštivanja šabata. Tom su prilikom dobili isti odgovor kakav su imali i prije, tj. da će vlada otvoriti službenu istragu i zaključiti do koje je mjere potreban rad na održavanju te koja pravila mogu biti prihvaćena u kršenju poštivanja šabata, a kompromis o tome bi se morao prikazati javnosti kao zajedničko rješenje spora.
No, ultraortodoksna ekipa se potom usredotočila na nogomet. Prije dvije godine, skupina religioznih nogometaša pisalo je Sudu rada i tražila zaustavljanje Nacionalne lige s održavanjem nogometnih utakmica na šabat. Sutkinja Ariella Giltzer je zaključila da nogometni susreti na šabat krše Zakon o radnoj satnici i odmoru. Od tamo je slučaj otišao na Vrhovni sud, pri čemu je ministar sporta Yossi Sharabi zamoljen za pripremu prijedloga zakonskog rješavanja ovog problema. Netanyahu je predložio rješenje tek krajem kolovoza. Jednostavno rečeno, od traženja nogometaša nije bilo ništa jer je premijer zadržao status quo i utakmice će se dalje igrati i na šabat. Rabini i političari su se žalili na odluku, ali su ujedno naznačili da nema ništa drugoga osim poslušati vladu. Jedina je prilika Vrhovni sud koji može odlučiti na temelju peticije. Takav presedan već postoji, jer je Vrhovni sud odbacio vladinu peticiju za proširenje javnoga prijevoza na šabat i pozvao državu da ponovno promisli o smanjivanju opsega javnoga prijevoza na židovski sveti dan, uz iznimke i dopuštenja javnoga prijevoza za privatne kompanije.
Uz sve ove javne politike, koje mogu uskoro obilježiti izraelsku unutarpolitičku scenu, susret Aškenaza i Mizraha, njihovih rabina i političara, važan je događaj za samu ultraortodoksnu politiku. Proteklih nekoliko mjeseci su održani razgovori o potrebi konsolidiranja snaga i ujedinjenja u jedinstvenu ultraortodoksnu listu za iduće izbore. Koalicija bi po tom načelu uključila hasidski Agudat Yisrael i Degel HaTorah koju vode Židovi porijeklom iz Litve. Obje stranke već surađuju pod zajedničkim imenom Yahadut HaTorah. Oni bi se udružili s mizrahijskim ultraortodoksnim Shasom koji već godinama vodi ovu ultraortodoksnu političku scenu u Izraelu. Ipak, konačna odluka o predizbornoj koaliciji dogodit će se pred same izbore. Činjenica da su se duhovni vođe sve tri stranke susreli pod istim krovom je dokaz sve čvršćih veza ovih stranaka i temelj za zajedničku predizbornu listu na idućim parlamentarnim izborima u Izraelu. Ovakav skup snaga povećao bi političku moć ultraortodoksnih snaga te neutraliziralo sadašnji pad Shasa koji bi na izborima, prema ispitivanju javnog mnijenja, dobio samo pet zastupničkih mjesta u Knessetu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
