Između teorije i prakse: Postaje li SAD zaista socijal-demokratska zemlja nalik Europi ili je riječ o Bidenovoj taktici koju je naučio od bivšeg šefa?

Američki list The Foreign Policy objavio je tekst pod naslovom "SAD postaje socijal-demokracija". Pritom se argumentira kako su zadnji Bidenovi potezi potvrda da se SAD naglo približava modelu kakav postoji u Europi uz razliku da će se novac za socijalne projekte u SAD-u nabavljati kroz oporezivanje dok u Europi prolazi kroz direktne državne subvencije. No, na kraju dana riječ je o vrlo sličnim stvarima pošto europske državne subvencije postoje upravo zahvaljujući često većim porezima (što je naročito točno za sjeverni dio Europe).

No, ovo prikazivanje Joea Bidena novim "predsjednikom od naroda" ima svoja očita ograničenja. Kao prvo, Biden izlazi s poprilično populističkim, čak i dobrim idejama, ali i njemu je jasno da iste ne mogu preskočiti nepomični republikanski zid u Kongresu. To znači da svi njegovi dosadašnji prijedlozi, poput besplatnog obrazovanja, uspostave javnog zdravstva, tek moraju proći mlin žestokog kompromisa, a ono što će ostati na drugoj strani možda i neće baš biti socijal-demokracija.

U spomenutom tekstu se, što je postalo obavezno u ovim raspravama, pojašnjava vrlo fundamentalna razlika između socijal-demokracije i demokratskog socijalizma. No, valja ova dva pravca i dodatno pojasniti, odnosno nazvati ih pravim imenom. Socijal-demokracija je kapitalistička ideologija koja na prvo mjesto ipak stavlja tržište, a tek onda dobrobit radnika. Bolje od "surovog kapitalizma", složit će se mnogi. Demokratski socijalizam je pak - socijalizam. Ideja da se socijal...