Indijski ministar unutarnjih poslova zadovoljan je borbom protiv izazova naksalizma u toj državi. Njegova procjena kako su indijski Maoisti na koljenima proizlazi iz činjenice da su sigurnosne snage postigle značajne uspjehe protiv Maoista. Petnaest njih je ubijeno u kolovozu na sjeveru Indije, a prema neovisnim podacima najmanje 122 Maoista izgubilo je živote diljem Indije u prvih šest mjeseci 2018. godine. To je najveći broj poginulih Maoista tijekom osam godina. Naksalisti, kako se nazivaju indijski Maoisti, sada su prisutni u samo 90 okruga u ovoj golemoj državi, a brojni centralni komiteti i članovi politbiroa su neutralizirani.
Naksal ili Naksalit je član Komunističke partije Indije (Maoisti). Pojam Naksal proizlazi iz naziva sela Naksalbari u Zapadnom Bengalu, gdje je pokret imao svoje podrijetlo. Naksaliti se smatraju ekstremističkim radikalnim komunistima, koji podržavaju maoistički politički smjer i ideologiju. Njihovo podrijetlo može se pratiti do podjele 1967. godine unutar tadašnje Komunističke partije Indije (marksisti), što je dovelo do formiranja Komunističke partije Indije (marksističko-lenjinističke). U početku je pokret imao svoje središte u Zapadnom Bengalu. U kasnijim godinama se proširio na manje razvijena područja ruralne južne i istočne Indije, kao što su Chhattisgarh, Odisha, Andhra Pradesh i Telangana kroz aktivnosti podzemnih skupina poput Komunističke partije Indije (Maoisti).
Mao Zedong je osigurao ideološko vodstvo za pokret Naksalbari, poručujući indijskim seljacima i nižim klasama da silom sruše vladu i gornje klase. Velik broj urbanih elita također je bio privučen ideologiji, koja se širila Charu Majumdarovim spisima, osobito putem "Povijesnih osam dokumenta", koji su činili temelje ideala Naksalita. Koristeći Narodne sudove, slične onima koje je utvrdio Mao, Naksaliti sude protivnicima i ubijaju ih sjekirama ili noževima, tuku ih ili ih trajno progone. Oko 1971. godine Naksaliti su stekli snažnu prisutnost među radikalnim dijelovima studentskog pokreta u Kalkuti. Studenti su napustili školu da se pridruže Naksalitskom pokretu. Majumdar, kako bi privukao više studenata u svoju organizaciju, izjavio je da se revolucionarni rat trebao odvijati ne samo u ruralnim područjima kao prije, već svugdje i spontano. Tako je Majumdar proglasio "smrtnu kaznu", izjavu da bi Naksaliti trebali ubijati pojedine "klasne neprijatelje" poput zemljoposjednika, poslovnih ljudi, sveučilišnih nastavnika, policajaca, političare desnog i lijevog usmjerenja i druge.
Prema maoističkim simpatizerima, indijski Ustav "ratificirao je kolonijalnu politiku i postao državni skrbnik plemenskih područja", pretvarajući plemenske populacije u podložnike i uskraćujući im tradicionalna prava na šumsku proizvodnju. Ovi konflikti Naksalita počeli su krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća s dugim neuspjehom indijske vlade da provede ustavne reforme kako bi se osigurala ograničena plemenska autonomija s obzirom na prirodne resurse na njihovim zemljištima, kao i donošenje zakona o granicama zemlje, ograničavajući zemljište koje će posjedovati zemljoposjednici i rasporediti višak zemljišta poljoprivrednicima i radnicima bez zemlje. U planiranim plemenskim područjima, sporovi koji se odnose na ilegalno otuđivanje zemljišta još uvijek su uobičajeni, što je i dovelo do jačanja pokreta Naksalita.
U nemogućnosti pravne borbe, maosti su se okrenuli terorizmu. Počeli su dizati ustanke, napadati vladine institucije i sigurnosne snage, a najopasnije i najubojitije su krenuli nakon 2010. godine, osobito u Chhattisgarhu. Unatoč zasjedama u Chhattisgarhu 2010., čini se da je najnovija kampanja središnje vlade da smanji militantnu prisutnost Naksalita uspješna. Države kao što je Madhya Pradesh izvijestile su o značajnom smanjenju aktivnosti Naksalita kao rezultat njihove uporabe fondova za ruralni razvoj unutar svojih država. Nedavni uspjeh u održavanju nasilja može biti posljedica kombinacije više prisutnosti države, ali i zbog nedavnog uvođenja sustava socijalne sigurnosti. Vladina Nacionalna politika i Akcijski plan, s naglaskom na sigurnost i razvoj, definitivno ima utjecaj. Osim izgradnje cesta, mobilnih mreža, osnivanja banaka, poštanskih ureda, itd., najznačajniji uspjeh je bio u smanjenju siromaštva. Nedavna studija govori da će do 2022. godine manje od tri posto Indijaca biti siromašno i da bi krajnje siromaštvo moglo biti eliminirano do 2030. godine.
To ne znači da će maoistička prijetnja nestati. Bivši premijer Manmohan Singh priopćio je 15. rujna 2009. godine da je "lijevi ekstremizam možda najveća prijetnja s kojom se Indija suočava", a takva je prijetnja i dalje postojana. Maoističke skupine imaju džepove utjecaja u 20 država širom indijske federacije, a 223 općine u tim državama bile su djelomično ili bitno pogođene terorizmom. Rješenje, naravno, nije u ciljanju samo terorista, već i micanja razloga potpore njihovom djelovanju. Rečeno je da se Indija preselila iz britanskog Raja na Billionaire Raj. Indija ima 119 milijardera, iza samo Sjedinjenih Država i Kine. Istodobno, prema Izvješću o nejednakosti u svijetu, 22 posto indijskog nacionalnog dohotka usmjereno je za jedan posto stanovništva. Neravnopravnosti su se tijekom godina izoštrile. Takve nejednakosti uvijek imaju sjeme nezadovoljstva koje ima potencijal da eksplodira u pobunu. Također je činjenica da je Indija zbog korupcije izazvala velika nezadovoljstva među građanima. Agresivni nemiri i dalje izazivaju ozbiljnu zabrinutost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
