Početkom prosinca svjetsku javnost šokirao je još jedan oružani masakr u Sjedinjenim Državama. Bračni par radikalnih islamista u San Bernardinu u Kaliforniji poubijao je 14 osoba i 22 ranio. Za ovu analizu nije toliko bitno jesu li njih dvoje bili članovi Islamske države ili neke druge islamističke grupe, to će utvrditi istraga. Ono što je bitno je da se dogodio najkrvaviji incident oružanog nasilja u SAD-u u skorije vrijeme. Točnije, najsmrtonosniji nakon incidenta u školi Sandy Hook 2012. u kojem je pobijeno 26 osoba, od toga dvadesetero djece. Usto, sanbernardinski incident je drugi najkrvaviji incident u saveznoj državi Kaliforniji nakon incidenta u San Ysidrou 1984. u Mcdonaldsovom restoranu gdje je pobijeno 22 ljudi.
Još jednom skrenuta je pozornost na problem oružanog nasilja u SAD-u koje predstavlja sve veći problem za tu svjetsku velesilu. Nakon 15. masovnog oružanog incidenta u njegovom mandatu, u Oregonu u listopadu ove godine, predsjednik Barack Obama, zatražio je donošenje novog zakona o strožoj kontroli oružja u Kongresu. U prosincu nakon 16. masakra opet je morao pred tv kamere i fotoaparate. 'Moramo se, kao društvo, preispitati kako bismo poduzeli mjere koje pristup oružju neće onemogućiti, ali će ga otežati...' 'Ne možemo prepustiti (snagama sigurnosti) da se same bave tim užasnim pucnjavama. I mi u tome imamo svoju ulogu.'
Ljudski se može razumjeti Obamu da mu nije lako. 16 puta je morao izlaziti pred javnost i ispričavati se za grozne masakre, no politički Obama snosi krivicu koja se ne smije zanemariti. To što republikanci imaju većinu u Kongresu ne može biti opravdanje. Da su Obama i njegova administracija uključujući Joea Bidena, Hillary Clinton, Johna Kerryja i ostale, svim srcem željeli nešto napraviti po tom pitanju kontrole oružja napravili bi.
Dobro je poznata činjenica da su Sjedinjene Države vodeća izvoznica konvencionalnog oružja. Prema najnovijem izvješću Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) SAD ima udjel od 31% u ukupnom svjetskom izvozu oružja, a zarada iznosi 10,2 milijarde $. Ako tome dodamo podatak da je u samom SAD-u u opticaju oko 270 milijuna komada vatrenog oružja (89 komada oružja na 100 stanovnika), najveći broj po glavi stanovnika, dolazimo da potpune slike situacije.
To nam govori kako je u SAD-u na snazi simbioza između vojne industrije i ekonomije. I to nije od nedavno već od davnih vremena. Tamo negdje od 1940.-1941. I Prvi i Drugi svjetski rat Sjedinjene Države su vidjele kao priliku da povrate svoje poljuljano gospodarstvo, tj. riješe ekonomsku krizu kroz zapošljavanje populacije stvaranjem novih radnih mjesta neophodnih za ratnu industriju. Kada su 1945. Sjedinjene Američke Države izišle iz rata kao prva svjetska politička, vojna i gospodarska supersila, američko vodstvo, na čelu s Harryjem Trumanom, odlučilo je da neće s ratne prijeći na potpunu mirovnu ekonomiju. Uostalom, zašto bi odjednom odustali od vojne industrije kad im donosi velike profite i na domaćem i na međunarodnom planu? Američki projekt je uvijek bio projekt bogatih koji stavlja novac u prvi plan.
Iznijet ćemo neke podatke koji sami po sebi govore kakvi su razmjeri oružanog nasilja u SAD-u. Iako je prosinački masakr u San Bernardinu najstrašniji on je samo kulminacija nasilja oružjem koje je ove 2015. godine bilo vrlo intenzivno. Dogodilo se više od 350 velikih pucnjava, praktički svaki dan negdje na američkom tlu. U tim velikim pucnjavama život je izgubilo više od 460 osoba.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
