Nekoliko posljednjih godina Bolivarska Republika Venezuela stalno je u žiži zapadne medijske javnosti zahvaljujući snažnoj političkoj i ekonomskoj krizi koja ju je pogodila. Mainstream mediji za krizu isključivo krive alternativni socioekonomski model Venezuele "Socijalizam 21. stoljeća" kojeg je utemeljio legendarni Hugo Chavez, a nastavio ga je voditi sadašnji predsjednik Nicolas Maduro. Stvarnost je, naravno, puno složenija.
Zahvaljujući nekim pogreškama ljevičarske vlasti u rukovođenju gospodarstvom, niskim cijenama nafte na svjetskim tržištima, ali i opstrukcijama desničarske oporbe u zemlji i vanjskim čimbenicima, doista Venezuela se nalazi u teškoj situaciji pa je zemlja na rubu rata. Političari i mediji na Zapadu naslađuju se venezuelanskim problemima i zapravo vrše promidžbu da liberalni kapitalizam nema alternativu. No, Bolivarska revolucija učinila je i nastavlja činiti snažne iskorake prema boljem i kvalitetnijem životu svojih građana. Usprkos lažima i neistinama i svim stvarnim problemima, predsjednik Maduro pokazao se kao državnik koji nije odustao od revolucije, već ju je naprotiv unaprijedio iako su mnogi mislili da će odavno biti smijenjen.
Od svoga prvoga dana u uredu otkada je naslijedio svog legendarnog prethodnika Chaveza u proljeće 2013., Maduro je dao prioritet poboljšanju venezuelanskog javnog zdravstvenog sustava. Prema podacima venezuelanskog Ministarstva zdravstva, tijekom zadnje četiri godine, država je proširila besplatne zdravstvene usluge koje su sada dostupne za više od 60% stanovništva. Maduro je također učinio dostupnima besplatne medicinske usluge stanovnicima siromašnih i udaljenih regija kao što su Amazonas, Bolivar i Delta Amacuro. U ožujku ove godine, vlada je izdala dekret kojim povećava plaće liječnicima zaposlenima u javnom zdravstvenom sektoru za više od 50%. Povećanje plaća poslužilo je poticanju liječnika da pruže što bolje tretmane svojim pacijentima.
Rezultati ulaganja u zdravstvo su nesumnjivi. Ranije tijekom 2017. Program UN-a za razvoj smjestio je Venezuelu među države s najvećim Indeksom ljudskog napretka koji je viši od većine zemalja Latinske Amerike. Od 2013. Venezuela je smanjila stope smrtnosti dojenčadi, srčanih bolesnika i oboljelih od HIV-a/AIDS-a. Broj bolnica je porastao 3.5 puta od 1999. Ulaganje u besplatni sustav zdravstveno povećalo se 10 puta u istom razdoblju. 30 000 novih liječnika će diplomirati ove godine. Iako je planirano da brojka iznosi šest, čak osam saveznih država je 100% pokriveno s misijom Barrio Adentro čiji je cilj isporuka besplatne medicinske skrbi najugroženijim slojevima pučanstva.
Stambeno zbrinjavanje jedno je od ključnih ciljeva vladajuće administracije. Početkom godine Maduro je obznanio da je njegova vlada postigla svoj cilj izgradnje 1 400 000 domova za Venezuelance širom zemlje. Zadnjih mjeseci izgrađeno je tisuće novih domova, posebice u zabačenim područjima. Program stambenog zbrinjavanja je ili oslobođen plaćanja ili su u pitanju simbolične naknade, ovisno o ekonomskom stanju obitelji. Cilj projekta je da uključi što je više moguće stanovnika, a vlasnici domova su odgovorni za 60% gradskog planiranja. Krajem prošle godine, Maduro je objavio plan da internacionalizira program javnog stanovanja stvarajući domove za žrtve uragana na Kubi i Haitiju. Program je u tijeku. Venezuela trenutno ima drugu najnižu stopu beskućništva u Latinskoj Americi, tj. samo 6.8% stanovnika nema svoj dom.
Sustav javnog obrazovanja je značajno unaprijeđen za vrijeme Madura koji je još davnih osamdesetih godina podržavao venezuelanski studentski pokret protiv neoliberalizma. Maduro je dodatno unaprijedio Canaima projekt kojeg je 2009. pokrenuo Chavez, a svrha mu je nabavka računala i računalne opreme djeci kako bi se povećala informatička pismenost. Socijalistička vlada isporučila je više od 4 800 000 računala i više od 100 milijuna udžbenika diljem Venezuele. Unatoč ekonomskim problemima u zadnje tri godine, više od 20 000 škola dobilo je novu računalnu opremu. Osim toga, Madurova vlada uložila je milijune u besplatan prijevoz učenika i studenata, besplatne glazbene, umjetničke, kulturne i sportske programe u školama diljem Venezuele. Progresivne obrazovne politike vlade, smjestile su Venezuelu na šesto mjesto na svijetu u smislu upisa i pohađanja osnovne škole i povećalo je pohađanje srednje škole na 73% stanovništva. Prema UN-ovim izvještajima, Madurove politike su učinile Venezuelu zemljom s najvećom stopom pismenosti u Latinskoj Americi: 95.4% stanovnika zna čitati i pisati.
Maduro je učinio ogroman napredak u poboljšanju ljudskih prava u Venezueli. Ljudska prava konačno uživa sve više pripadnika/ica tradicionalno zakinutih i zanemarenih dijelova venezuelanskog društva: žene, crnačka i domorodačka populacija ali i LGBT zajednica. Od 2013. Maduro je povećao proračun Ministarstva za žene i jednakost spolova koje osigurava usluge kao što su briga za djecu, medicinska skrb, uvježbavanje posla i politička edukacija. 2014. predsjednik je postavio političarku i aktivnu članicu venezuelanskog feminističkog pokreta, Delcy Rodriguez, da vodi Ministarstvo vanjskih poslova. Zajedno s unapređenjem pripadnika afro i domorodačke populacije na važne političke položaje, Maduro je također kreirao ustanove poput Centra za afričko znanje i Ministarstva narodne vlasti za urođeničke narode.
Povrh toga, Madurova administracija poboljšala je prava LGBT zajednice. 2016. venezuelanski Vrhovni sud objavio je da će država osigurati zaštitu bez iznimke za sve obitelji, uključujući djecu rođenu u istospolnim obiteljima. Iste godine, Javno ministarstvo objavilo je da će transrodne osobe moći tražiti novu osobnu iskaznicu sukladno svojem spolnom identitetu. Premda se u budućnosti još puno može učiniti za poboljšanje prava LGBT zajednice, žena, manjinskih rasnih i etničkih zajednica, Madurova vlada je zaista učinila značajne pomake koji se ne mogu negirati.
Uz sve probleme koji napadaju Bolivarsku revoluciju zadnjih nekoliko godina, Venezuelu je u proljeće 2016. pogodila strahovita suša najveća od 1950. koju je prouzrokovao El Nino. U Venezueli se 70% električne energije dobiva od hidroelektrana. Kad se količina kiše smanjila, razina vode na brani Guri Dam snizila se skoro do minimuma. Desničarska oporba nastojala je iskoristiti nastalu prirodnu nepogodu i razbjesniti narod da prosvjeduju što se skoro dogodilo zbog nestašice vode. Ali Maduro je pokazao da je efikasan predsjednik onda kad je to najpotrebnije. Izdao je naredbu da milijuni usijanih žarulja trebaju biti zamijenjeni žaruljama koje štede struju, stari klimatizacijski sustavi novima koji štede energiju, državnoj administraciji je naređeno da radi na pola radnog vremena i predsjednik je izdao poseban plan za uštede struje i vode. Maduro je osobno najzaslužniji da je Venezuela ipak uspjela izbjeći energetski slom.
Još jedan uspjeh državnih vlasti je odgovor na ekonomski rat kojeg je poduzeo dio venezuelanskih poduzetnika uz pomoć vanjskih čimbenika, a uzrokovao je nestašicu proizvoda široke potrošnje. Političke i ekonomske elite starog režima, odmah nakon što je Chavez došao na vlast 1999. i otpočeo Bolivarsku revoluciju, nastojale su ekonomskim blokadama spriječiti promjene. 1999. je 65% Venezuelanaca bilo siromašno, a 35% je uživalo visoku kvalitetu života. U prijevodu to je značilo da je samo 3 od 10 Venezuelanaca redovito konzumiralo meso, piletinu, kukuruz, kavu, mlijeko i šećer. Međutim, socijalističke vlasti su željele da narod bude nahranjen pa je tako usprkos lansiranju koncepta Socijalizma 21. stoljeća potrošnja hrane u zadnjih 18 godina porasla za 80%. S potražnjom je rasla i špekulacija. Crno tržište se proširilo. Vlada je postavila ograničenja cijene za neke ključne proizvode. Stoga su mnogi to zloupotrijebili pa su prodavali subvencionirane proizvode na crnom tržištu ili u inozemstvu. Uz to je Venezuela izgubila svoje rezerve dolara. Maduro je odlučio djelovati čvrstom rukom. Promijenio je filozofiju socijalne države pa je umjesto subvencija proizvoda davao subvencije osobama kojima je to potrebno. Tako su ugroženi dobili jeftinije proizvode dok su ostali plaćali tržišnu cijenu. Na taj način smanjena je špekulacija i krijumčarenje.
Također su chavističke vlasti promijenile gospodarski model Venezuele od "najamničkog" do "produktivnog" modela i definirale 15 sektora za oživljavanje gospodarstva u privatnom, javnom i komunalnom sektoru. Jedan od primjera je stvaranje Lokalnih odbora za dostavu i proizvodnju. Sustav funkcionira tako što predstavnici organiziranih zajednica dostavljaju vreće pune jeftine hrane svakom domu. Velika pobjeda Madura je rekordno trošenje na socijalne izdatke koji iznose čak 71.4% proračuna. To je svjetski rekord. Ni jedna druga država u svijetu ne troši toliko na svoje državljane. 2016. postotak umirovljenika koji dobivaju neku vrstu mirovinu bez obzira koliko su plaćali doprinose za vrijeme radnog vijeka iznosi 90% što je rekord u Južnoj Americi.
Briljantne pobjede ostvarene su i u geopolitičkoj areni. Npr. Venezuela je spriječila Organizaciju američkih država (OAS) u kojoj dominira SAD, da ju javno osudi pozivanjem na demokratsku povelju, ali i zahvaljujući zaštiti karipskih država. Ujesen prošle godine na venezuelanskom otoku Margariti održan je uspješni 17. Summit Pokreta nesvrstanih. Summitu su nazočili predstavnici čak 120 država koji su izrazili solidarnost s Venezuelom. Najveća pobjeda Madura u vanjskoj politici je do sada neviđen sporazum između država članica OPEC-a i država koje nisu članice da koordiniraju smanjenje izvoza nafte. Kako bi u tome uspio Maduro je proputovao kroz mnoge države. Povijesni sporazum koji je potpisan u studenom 2016. odmah je zaustavio pad cijena nafte koje su padale od ljeta 2014. U siječnju 2016. cijena barela nafte iznosila je samo 24 $, a u trenucima nakon potpisivanja sporazuma skočila je na 45 $. Tijekom svoga mandata u Vijeću sigurnosti UN-a 2015.-2016. Venezuela se pokazala kao čvrsti zagovornik multipolarizma i ravnopravnog odnosa velikih sila u svijetu koji se stalno mijenja. Srdačni odnosi s Rusijom, Kinom, Indijom i državama na svim kontinentima dokaz su toga.
Mnogo ljudi u Kolumbiji, Južnoj Americi i svijetu često uspoređuje susjede Kolumbiju i Venezuelu kao primjer uspjeha odnosno neuspjeha. Ali ako se pogleda detaljnija slika dolazi se do zaključka da je Venezuela u mnogo toga bolja od Kolumbije. Prema podacima UNESCO-a, 83% mladih pohađa fakultete dok u Kolumbiji samo 32% mladih upisuje fakultete. Venezuela sa svojih oko 30 milijuna stanovnika ima 43 javna sveučilišta dok Kolumbija sa svojih 47 milijuna stanovnika ima samo 32. Dok Kolumbija ima 1 106 244 studenata na visokom obrazovanju Venezuela ima 1 673 963 studenata na javnim sveučilištima. Venezuela ima jednu javnu bolnicu na svakih 136 000 stanovnika, a Kolumbija jednu bolnicu na 178 000 stanovnika. Prema statistici UN-ove organizacije za hranu i poljoprivredu FAO, Venezuela ima manje pothranjenih i gladnih ljudi nego Kolumbija. U Venezueli brojka iznosi 5% pothranjenih dok u Kolumbiji čak 15%. Svjetski program FAO-a za borbu protiv gladi i siromaštva nazvan je Hugo Chavez Frias. Udjel građana koji nema pristup pitkoj vodi u Venezueli iznosi 5.3% dok u Kolumbiji čak 28%. U Kolumbiji samo 20% dobiva punu mirovinu dok u Venezueli ta brojka iznosi 73%. Iako su Venezuela i Caracas poznati po kriminalu, pet kolumbijskih gradova spada u 100 gradova s najvećim stopama ubojstava na svijetu. Santoseva vlada je u pet godina sagradila 100 tisuća besplatnih domova, a Venezuela oko milijun i pol. To sve govori.
U teškim trenucima izazova, nestabilnosti i duboke političko-ekonomske krize Nicolas Maduro pokazao se kao državnik i predsjednik koji, iako sklon pragmatizmu, ne odustaje od načela Bolivarske revolucije. Venezuela je snažno podijeljeno društvo te pati od nedostatka robe široke potrošnje, drastičnog pada BDP-a te nasilnih višegodišnjih prosvjeda, ali i dalje uspijeva postići socioekonomske probitke koje građani u drugim zemljama mogu samo sanjati. Ti uspjesi ne skidaju odgovornost chavističkih vlasti za druge velike propuste i nesnalažljivosti, ali pokazuju kako su alternativni socioekonomski modeli mogući.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
