Istanbul kao prekretnica ili tek nova epizoda rata: Svi su za mir i svi prijete - ovakvo stanje teško će dovesti do pomaka, eventualno da se Putin i Zelenski pojave u Turskoj, ali Europa novim ultimatumom nastoji to spriječiti
Rat u Ukrajini možda se nalazi pred novom prekretnicom, ali kao što je i potencijalna prekretnica velika tako je i ovo "možda" veliko. Zadnje izjave iz Moskve i Kijeva, uz posredovanje Ankare i sve glasniji angažman Washingtona i ključnih europskih prijestolnica, signaliziraju da bi u Istanbulu uskoro moglo doći do pokušaja obnove pregovora. Ipak, pitanje je kolika je stvarna spremnost svih uključenih sila da doista zaključe mirovni sporazum. Znamo da se do sad o "miru" pričalo samo retorički, bez stvarnih namjera...
S jedne strane, Rusija tvrdi da želi "trajne i dugoročne" dogovore i poziva na početak razgovora bez preduvjeta, dok s druge strane Kijev naglašava da nema smisla pregovarati ako se ne proglasi čvrsto primirje. U pozadini toga Zapad šalje oprečne poruke: europski lideri javno spominju nove oštre sankcije Rusiji ako se prekid vatre ne dogovori, dok američki predsjednik Donald Trump ističe kako su izravni pregovori jedini način da se prekine "krvoproliće".
U toj atmosferi očita je strategija "mrkve i batine" sa svih strana. Moskva jednom rukom nudi mogućnost susreta "bez ikakvih uvjeta" – i to već u četvrtak – ističući da bi se prekid vatre mogao razmotriti tijekom pregovora. Istodobno, iz Kremlja kritiziraju "ultimatume" europskih država, naglašavajući kako se Rusiji ne može nametati takav pristup, osobito ne nakon što je Kijev, po njihovoj interpretaciji, triput srušio prijašnje dogovorene prekide vatre. S druge strane, Kijev tvrdi da je to upravo Moskva ta koja nastavlja raketne napade i udare dronovima, te da nema smisla ni sjedati za stol ako se ratna djelovanja makar na mjesec dana ne zamrznu. Volodimir Zelenski se u jednom potezu želi prikazati kao lider spreman na mirovno rješenje, u sljedećem ipak nastupa oštro (kako od njega saveznici i očekuju) - on i njegovi europski saveznici otvoreno zahtijevaju odmah potpunu obustavu sukoba. To je pozicija koju podržava i dio europskih sila, prijeteći "masivnim" sankcijama ako Moskva već danas ne potpiše sporazum o primirju.
Dakako, Rusija ni do sad nije "dobro reagirala" na prijetnje pa je jasno da će ovakve ultimatume oštro odbaciti. No, sama činjenica da Europa sprema brzi ultimatum čim se počela spominjati mogućnost sastanka u Istanbulu jasno pokazuje kako je cilj istog spriječiti diplomatski prodor i nastaviti rat.
Istodobno, Trump iz svoje perspektive poručuje da je "vrijeme da se provjeri želi li Moskva istinski okončati rat" (malo optužuje Moskvu, malo Kijev, a rezultat od svega toga je skoro nikakav). Njegov otvoreni poziv Zelenskome da bez oklijevanja dođe na sastanak s Putinom potvrdio je već viđenu pukotinu u jedinstvu Zapada. Dok europski čelnici žele prvo primirje, Trump ponavlja kako Rusija, barem retorički, uopće ne želi privremeno obustaviti borbe, nego sveobuhvatne pregovore bez ikakvih preduvjeta. Naizgled jednostavno, ali zapravo vrlo složeno, jer svaka strana kupuje vrijeme: Kijev bi tijekom trideset dana zatišja mogao dodatno naoružati svoje snage, dok Moskva – koja trenutačno ima inicijativu na bojnom polju – nema interesa pauzirati vojne operacije da bi se suparnika pustilo da ojača. I ovdje se jasno nazire već poznati geopolitički obrazac: svaka strana traži najpovoljniji trenutak za pregovore, no nitko ne želi ostaviti dojam slabosti.
U međuvremenu, Turska se ponovno našla u poziciji mogućeg posrednika. Istanbul je već služio kao mjesto ranijih pregovora, neposredno nakon izbijanja rata 2022., no ti razgovori nisu polučili konkretan i trajan dogovor. Ankara se ovih dana dodatno aktivirala, nudeći se kao domaćin i podsjećajući da, ako se pregovori i dogode, obje strane moraju pokazati minimum dobre volje. Za Tursku je ovo prilika da ponovno zauzme vidljivo diplomatsko mjesto na svjetskoj sceni. Turska, kao članica NATO-a, godinama održava odnos relativne suradnje i s Moskvom i s Kijevom, pokušavajući provući "neutralnu" politiku u vlastitom interesu. Sada, kada Putin i Zelenski načelno potvrđuju spremnost pojaviti se upravo u Istanbulu – iako svaki sa svojim uvjetima – Ankari raste važnost kao potencijalnom "ključu" za pokretanje diplomatskog rješenja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
