Proveo sam protekla dva tjedna u Europi, zbog angažmanâ u Italiji, Grčkoj i Austriji gdje držim govore. Ovo je moj prvi posjet Grčkoj, i prva prilika da vidim iz površne turističke perspektive kako izgleda zemlja sa razinom nezaposlenosti koja je usporediva sa razinom iz Velike depresije.
Nije izgledalo kao nešto posebno sve do vožnje iz Atene, grčkog glavnog i najvećeg grada, do Soluna, drugog najvećeg grada. Onda mi je sinulo: ceste su gotovo prazne - kao što naplatna kućica na Slici 1 pokazuje. Moj domaćin Nikos procjenjuje da je tokom godina napravio milijun kilometara na ovoj relaciji od 500 km, te potvrđuje da su ceste koje su sada doslovno prazne nekad bile pune automobila, i to posebno kamiona - pokretnih znakova perspektivne ekonomije.
Slika 1: Naplatna kućica na glavnoj auto-cesti u Grčkoj oko 17 sati: u oba smjera nema vozila
Ovakvo ispoljavanje ekonomske stagnacije je veoma drukčije od mentalne slike koju sam stvorio na temelju povijesnih podataka iz Velike depresije, kada su silan dojam ostavljale gužve: gužve u redovima za javne kuhinje, gužve ispred uredâ za nezaposlene. Danas 28 posto nezaposlene grčke radne snage vrijeme provodi većinom u svojim domovima (ukoliko ih imaju), te preživljava od elektroničkih uplata naknada za nezaposlene. Društvena organizacija nezaposlenih koja je obilježila Veliku depresiju danas nije jasno vidljiva - iako politički pomaci započinju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.