Svima je poznato da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan došao na vlast oslanjajući se na konzervativne birače sklone nastanku islamističke političke opcije u Turskoj. Njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) smatra se islamističkom odnosno onom koja želi islamske vrijednosti uvesti kao sastavni dio turske politike, vlasti i društva. U povijesti su mnoge turske islamističke stranke bile doslovno maknute snagom vojske i kemalističkih politika, ali je Erdogan uspio srušiti njihovu prevlast. Stoga može biti pomalo čudno da je Erdogan odlučio udariti protiv islamista.
Čudnovatost proizlazi iz geneze AKP-a koji je došao na vlast zbog potpore islamističkih skupina i pobožnih Turaka i Kurda. Godinama je vladajuća stranka dolazila na metu sekularnih medija koji su ukazivali kako su članovi stranke pažljivo gradili svoje političke putanje pazeći da ne nastupaju protiv islamista i da izvršavaju njihove želje. Ali sada su islamisti došli u opasnost.
Dakako, ne radi se o islamistima iz AKP-a već islamistima-konkurentima koji pokušavaju stvoriti nelojalnu islamističku oporbu u Turskoj. Jedna od tih grupacija jest turski ogranak panislamskog društvenog i političkog pokreta Hizb ut-Tahrir. Stranka oslobođenja, kako glasi naziv preveden s arapskog jezika, međunarodna je panislamska organizacija čiji je cilj obnova islamskog kalifata. To bi bila unitarna, a ne federalna država ummeta u obliku superdržave ujedinjenih muslimanskih zemalja. Protezala bi se od Maroka do Filipina, usvojila samo islamski zakon i pronosila poruku islama diljem svijeta. Hizb ut-Tahrir je osnovan kao sunitska snaga u Jeruzalemu, a do danas se proširio u više od pedeset zemalja svijeta. Posebno su jaki ogranci u Britaniji, ali i u nekim arapskim i srednjoazijskim državama te ima više od milijun sljedbenika.
Svake godine početkom ožujka Hizb ut-Tahrir održava međunarodnu konferenciju s kojom obilježava pad osmanskog carstva 1924. Ove godine je konferencija trebala biti održana 5. ožujka pod nazivom 'Zašto svijet treba kalifat'. I taman prije nego je trebao nastati javni poziv za konferenciju objavljeno je da su medijski ravnatelj turskog ogranka organizacije Mahmut Kar i njegov suradnik Osman Yildiz uhapšeni. Hizb ut-Tahrir je obznanio da je napad na konferenciju izvršio iznimno sekularan kemalistički tisak, zbog čega je vlada morala zabraniti konferenciju. Ta je izjava tim više smiješna jer su svi jasno kemalistički mediji zatvoreni, a Republikanska stranka (CHP) zasigurno nema tolikog utjecaja na tursku vlast.
Pet dana nakon uhićenja, oko tristo pripadnika Hizb ut-Tahrira i članova obitelji uhićenih okupilo se u mirnom prosvjedu ispred policijske stanice gdje su Kar i Yildiz zatočeni. Osim što su tražili puštanje zatvorenika, poručili su da se ne miču osim ako ih policija ne uhapsi. Na njihovo iznenađenje, policija je doista izašla iz postaje i uhapsila sve sudionike prosvjeda, uključujući žene i djecu koji su pušteni dan kasnije. Ipak, u zatvoru je ostalo pet pripadnika pokreta. Nitko od njih navodno ne zna zašto su doista tamo. Turska u posljednjim godinama vodi kulturnu politiku i politiku sjećanja koji slave islamski kalifat (osmanski sultani su nominalno imali posljednju titulu kalifa islamskog svijeta i zaštitnika svetih džamija Meke i Medine), a državne institucije su poticale raspravu o Osmanskom carstvu i kalifatu. Ako je tome tako, onda je uhićenje Kara i ostalih nejasno s pozicije vlasti.
Prošle godine je Hizb ut-Tahrir također u ožujku organizirao u Ankari veliku konferenciju, na koju su došli značajni govornici iz raznih zemalja, uključujući one iz Indonezije, Krima, Ukrajine i Australije. Od 2013. do 2015. Hizb ut-Tahrir je održavao javne skupove, uvijek pozivajući na obnovu kalifata, što dovoljno govori o tome da se ne radi o tajnog organizaciji već o javno vidljivom pokretu, koji je iskoristio volju AKP-a da otvori javni prostor raznim islamističkim skupinama i raznim vjerskim redovima. Doista, Hizb ut-Tahrir je ujedno kritizirao vladu u mnogim stvarima, kao što je odnos prema Izraelu i dvojbe oko referenduma za promjenu političkog sustava. Čini se da je uhićenje petorice, kao i masovni pritvor preko 300 osoba doveo do određenog šoka u turskom društvu. Uhapšeni su dobili riječi potpore iz raznih dijelova društva, među kojima su i članovi AKP-a. Pojedini dužnosnici stranke smatraju da je vrijeme održavanja konferencije bilo loše, jer je država pod izvanrednim stanjem, te su pozivi za bilo kakvo mijenjanje političkog sustava odmah sumnjivi. Jedan drugi AKP-ov dužnosnik je rekao da je kalifat zabranjen u Turskoj; naime Turska i dalje zabranjuje obnovu religijskog sustava i monarhije, te brani sekularizam i republikanizam. No, ako je to tako, kako je onda Hizb ut-Tahrir mogao biti tako glasan u posljednjih pet godina?
Ali nisu svi žalili za hapšenjem islamističkih prvaka. Mnoge liberalne i sekularne poznate osobe izrazile su zadovoljstvo što su islamisti u zatvoru. Islamistička i sekularna oporba vrlo je razjedinjena što dodatno vodi poteškoćama u organiziranju jasne poruke Ankari. Osim toga, udar na islamiste je pokazao da su slobode izražavanja, udruženja i tiska dio političke volje vladajućih. U tom smislu to nisu prava već dar vlade, ali onakav dar koji se može i oduzeti. Svakako Erdogan ne želi slušati rasprave o obnovi kalifata mjesec dana prije referenduma koji bi mu mogao donijeti velike političke ovlasti. A te su ovlasti navele neke islamiste na kritiku zbog korupcije moći u krugovima vlasti. Njihova snaga nije malena. Upravo zbog davanja većih sloboda islamistima, mnogi se nalaze u medijima i institutima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
