U svijetu čija je sigurnost definirana protuterorističkim strategijama, iskustvo s Daešom ili ISIL-om je veliki poučak. Mnogi komentatori smatraju da je to samo početak svjetske terorističke alijanse koja sa sobom vuče mogućnost ponavljanja ili jačanja. No, možda je Daeš nastao u sasvim jedinstvenim, iako ne i unikatnim okolnostima, koje se teško mogu ponovno stvoriti.
Islamska država razvila se iz onoga što je nekoć poznato kao al-Kaida u Iraku, koja se pojavila u borbi protiv Sjedinjenih Država i iračke većinske šijitske vladavine nakon pada Sadama Huseina 2003. godine. Kada se sirijski režim suočio s nemirima u 2011., slijedi sveobuhvatni građanski rat, a borci al-Kaide u Iraku vidjeli su otvaranje prostora za iskorištavanje i širenje njihovih operacija. Grupa je imala koristi od sve veće represije iračkog režima, koja je marginalizirala i zatvarala sunite, čak i one koji su bili voljni surađivati s vladom.
U Siriji su sunitske ekstremističke skupine privukle globalnu sućut za sirijske pobunjenike i neprijateljstvo prema Asadovu predsjednikovanju. Susjedne države poput Turske dopustile su im relativno slobodan pristup bojnom polju. A sam Daeš pokazao se iznimno uspješnim: Na vrhuncu, tzv. kalifat je vladao teritorijem veličine Britanije i sa stanovništvom od preko 10 milijuna ljudi. Skupina je također iskoristila prednosti društvenih medija za širenje svoje poruke, omogućujući im da brzo dosegnu svjetsku publiku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.