Inspektori međunarodne agencija za atomsku energiju (IAEA) stigli su jučer u Iran u sklopu važnog dvodnevnog posjeta.
Ukoliko Iran ne zadovolji sve uvjete na kojim inzistiraju inspektori, to bi značilo kako će izvještaj IAEA-a biti negativan i sukladno tome tenzije oko iranskog nuklearnog programa bi se još i povećale.
Detaljan izvještaj očekuje se krajem ovog mjeseca ili početkom idućeg.
Iranski režim je u mnogo navrata naveo kako nemaju nikakvih planova za proizvodnju nuklearnog naoružanja. Glede ranijih IAEA izvještaja, koji sugeriraju da iranski nuklearni program ima vojni aspekt, Teheran je konstatirao kako su izvještaji fabricirani u političke svrhe.
Organizacija IAEA ima jako malo neovisnih izvora informacija i većinom se oslanjaju na strane obavještajne službe, prije svega one iz SAD-a i Izraela.
Većina tih obavještajnih službi u direktnoj je kontradikciji s ranijim izvještajima IAEA u kojima se navodi kako je Iran od planova za stvaranjem takve vrste naoružanja odustao još prije 10-ak godina.
Zatražio je da IAEA tim posjeti vojni poligon Parchin, mjesto koje - navodno - služi za testiranje komponenti nuklearnog naoružanja. Također je zatražio mogućnost da se razgovara sa znanstvenicima koji tamo rade.
Način operiranja agencija IAEA u Iranu je jako sličan inspektorskoj misiji koju su poslali u Irak 2003. kako bi otkrili ima li Saddam Hussein "oružje za masovno uništenje".
Podsjetimo, oružje nikad nije postojalo, ali to nije zaustavilo američku vojnu invaziju na Irak iste godine.
U slučaju Irana, "svaka moguća vojna dimenzija" nuklearnog programa dovoljna je za traženje sve većeg prostora inspekcije, uključujući brojna vojna postrojenja, kontakt sa znanstvenicima, ključnim službenicima itd.
Od Teherana se traži da dokaže nemoguće - da potvrdi kako se nikakvo vojno istraživanje nije provodilo nigdje na njihovom cijelom teritoriju.
Prošlog tjedna vrhovni pregovarač po pitanju iranskog nuklearnog programa, Saeed Jalili, poslao je otvoreno pismo ministrici vanjskih poslova EU, Catherine Ashton. U pismu navodi kako je Iran spreman na razgovore s tzv. skupinom "P5+1" (SAD, Francuska, Britanija, Rusija, Kina + Njemačka) po pitanju nuklearnog programa, ali također navodi kako će razgovori biti uspješni jedino ako članovi sastanka budu poštovali inicijativu Irana za stvaranje "mirne" nuklearne energije.
Ukoliko dođe do sastanka "P5+1", za pretpostaviti je kako se SAD i EU partneri neće upuštati u nikakav dijalog već iskoristiti priliku za potvrđivanje svojih ultimatuma.
SAD - bez ikakvih dokaza - traži da Iran odustane od svih nuklearnih programa koji bi, potencijalno, mogli stvoriti komponente za nuklearnu bombu - uključujući prekid obogaćivanja urana i rada razvojnog centra u Araku gdje se istražuje tzv. "teška voda".
Razumljivo je kako ovim potezom Iran nastoji unijeti nemir u Europu. Naime, prekid izvoza nafte Francuskoj i Britaniji gotovo da i neće imati konkretnog utjecaja, jer te zemlje uvoze samo 1% i 3% iranske nafte.
No, Iran je najavio daljnje blokade - prekid isporuke nafte Italiji i Španjolskoj mogao bi imati puno veće posljedice - obje zemlje uvoze oko 13% nafte upravo iz Irana.
Nešto slično se nadaju i u slučaju Irana, iz toga proizlazi i glavno neslaganje na relaciji Washington - Tel Aviv.
Iz perpektive Izraela već se predugo čeka s napadom na iranski režim, Izrael je spreman i sam pokrenuti vojnu akciju protiv Irana i time ostvariti svoje interese - zadržati jednu od glavnih uloga na prostoru Bliskog istoka.
S druge strane SAD nastoji što više odgoditi takav scenarij, plan je pričekati na efekt sankcija. Ako Iran izgubi ekonomsku podršku od strane velikih sila istoka, primjerice Indije i Kine - izgubit će ogromno tržište i ekonomija bi se mogla urušiti.
Tendencija da mijenjaju državu iznutra je legitimna i trebala bi biti pozdravljena.
Činjenica je da mnogi mladi ljudi žele sekularniju državu, no često pri tome postaju žrtva vlastith ambicija. Kada bi iranska opozicija bila prepuštena sama sebi, ona bi predstavljala najutentičniji i najizvorniji izričaj samog naroda.
Ako većina stanovnika želi sekularnu državu u drugačijim okvirima no što je ona danas, to je njihovo pravo - ali u tom nastojanju, svjetske sile bi se - idealno - morale držati po strani i ostaviti narodni proces da ide svojim tijekom.
Nažalost, to gotovo nikada nije tako - svako socijalno previranje nastoji se iskoristiti od samih početaka.
Hipotetički - kada bi se iranski narod izborio za sekularnu, ali i neovisnu, državu Iran - ona bi zapadu predstavljala još i veću prijetnju nego što islamistički režim predstavlja danas.
Pretpostavka da zapadne sile zaista promoviraju "demokraciju" i "sekularizam" diljem svijeta potpuno su pogrešne - upravo zapadne sile na vlast su dovele bezbroj diktatora i brutalnih despota koji nisu nimalo marili za vlastiti narod.
"Prave demokracije", ne one korumpirane kakvu danas poznajemo, boje se sve strukture moći, a ponajviše one koje danas dominiraju svijetom.
Kako prenosi Chomsky, američke organizacije provele su niz velikih i detaljnih anketa diljem arapskog svijeta - rezultati sve govore.
Većina stanovnika na Bliskom istoku ne smatra Iran prijetnjom, štoviše - većina smatra kako bi cijela regija bila znatno sigurnija kada bi Iran zaista imao nuklearno oružje, tako drži čak 80% Egipćana.
Nadalje, 90% Egipćana (i 75% arapskog svijeta) smatra kako su njihovi najveći neprijatelji SAD i Izrael. Iran prijetnjom smatra tek 10% ispitanika diljem arapskog svijeta.
Kada bi diljem Bliskog istoka zaista procvala "prava demokracija" tj. volja naroda - što bi se desilo sa interesima Izraela i SAD-a?
Pojedini režimi su danas Americi i Izraelu "trn u oku" jer nastoje igrati po svojim pravilima, prije svega su to danas Sirija i Iran, sukladno tome priprema se "smjena režima" u obje zemlje.
Ti režimi su danas neminovno postali "bastioni" anti-imperijalizma, no pitanje je koliko će dugo moći odolijevati sve većem pritisku.
No, ako dođe dan kada će narod preuzeti sudbinu u svoje ruke, interesi političkih struktura u Izraelu i SAD-u raspast će se kao kula od karata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
