Inflacija predstavlja ekonomski pojam koji označava porast opće razine cijena zbog viška potražnje nad ponudom, povezan s porastom ponude novca i padom vrijednosti novca. Porast ponude novca može biti u obliku novčanica ili bankarskih kredita. Posljedično inflacija odražava smanjenje kupovne moći potrošača po novčanoj jedinici. Radi učinka inflacije gubi se realna vrijednost novca. Jasnije definirano: inflacija je neravnoteža u robnonovčanim odnosima izazvana povećanjem novčane mase u optjecaju i mase odobrenih kredita u usporedbi s veličinom raspoloživog robnog fonda izraženog ukupnim cijenama. Kad pada opća razina cijena, riječ je o deflaciji, a kada se inflacija usporava, o dezinflaciji.
Inflacija se mjeri različitim indeksom cijena: indeksom cijena na malo i indeksom cijena na veliko, indeksom cijena proizvođača, indeksom troškova života, implicitnim deflatorom domaćega bruto-proizvoda i dr. Smisao otklanjanja utjecaja inflacije na cijene u tome je da se dobije indeks promjena stvarnih ekonomskih veličina.
Uzroci inflacije mogu biti raznovrsni. Inflacije nastaju kao rezultat mnogih faktora od kojih su neki ekonomski, a neki neekonomski. Najčešći uzrok je izvanredni porast potražnje, što ga država podržava emisijom novca zbog izvanrednih rashoda (ratno stanje, socijalni pritisci, neučinkovitost gospodarstva) ili ekspanzijom bankarskih kredita. Kod inflacije potražnje, previše potrošnje iliti novca je preusmjereno na premalo roba. Uzroci inflacije mogu biti porast novčane ponude, državnih rashoda te porast izvoza čime se smanjuje domaća ponuda. S druge strane, porast nominalnih nadnica, porast cijena inputa i energije te promjena deviznih tečajeva dovode do inflacije troškova. Troškovna inflacija nastaje pod utjecajem rasta troškova proizvodnje. Strukturna inflacija se javlja radi strukturne neravnoteže u privredi koja se može javiti u vidu prekomjerne razvijenosti određenih sektora, djelatnosti ili grana nauštrb drugih koji su zapostavljeni. Uvezena inflacija nastaje zbog rasta cijena uvezene robe ili uvoznih komponenti.
Prema uzroku inflacije Paul Einzig razlikuje dvanaest njezinih tipova: novčana, kreditna, kupovne moći, budžetska, cjenovna (posljedica oporezivanja), pretjeranog investiranja kao posljedica pada proizvodnje, izazvana devalvacijom ili deprecijacijom u odnosu na stranu valutu, uvozna inflacija, kao posljedica nestašica, inflacija osiguranja i drugih izdataka socijalne skrbi i pune zaposlenosti, inflacija cijena izazvana restrikcijama u vanjskoj trgovini.
Od početka 20. stoljeća na pojavu i razvoj inflacije sve više su utjecali novi čimbenici od kojih su najviše izraženi: prekomjerna javna potrošnja, loše vođena kreditna i carinska politika, neuravnotežena gospodarska struktura, deficit platnog bilansa, nekoordinirana monetarna politika, financiranje političkih ciljeva, socijalna strategija, ratovi, itd.
S obzirom na opseg i tempo razlikuje se velika ili hiperinflacija ili galopirajuća te puzajuća ili sekundarna inflacija. Obično se uzima da je niska inflacija na razini ispod 5% godišnje, umjerena između 5% i 10%, a galopirajuća iznad 10% godišnje. Hiperinflacija nastaje kada je stopa inflacije veća od 50% mjesečno. Niska inflacija se često događa svugdje u svijetu. Kod takvog stanja povjerenje ljudi u novac nije upitno pa ga ne nastoje pretvoriti u nekretnine ili neki drugi oblik trajnih potrošnih dobara. Ljudi su spremni na dugoročne transakcije jer ih porast cijena znatnije ne obezvrjeđuje. Niske stope inflacije do 5% smatraju se stimulativnima za agregatnu ponudu i agregatnu potražnju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
