Kad je 1998. Njemačka pokušala progurati glasanje na UN-ovog Općoj skupštini kako bi postala stalnom članicom Vijeća sigurnosti, talijanski veleposlanik pri UN-u Francesco Fulci se usprotivio, ustvrdivši da i njegova zemlja ima isto to pravo pošto je Italija također izgubila u Drugom svjetskom ratu. Fulcijev sarkazam je bio dobar pokazatelj globalnih rivaliteta pri pokušajima proširenja Vijeća sigurnosti kojim i dalje suvereno vladaju pobjednice u Drugom svjetskom ratu Kina, Francuska, Rusija, SAD i Velika Britanija.
Indija je još jedna zemlja koja je izrazila zanimanje za članstvom u ovom elitnom klubu velikih sila. Njezin pokušaj ulaska u Vijeće sigurnosti osujetila je Rusija. Indijski mediji su počeli grozničavo pisati da je Rusija izdala Indiju, ali to je samo rezultat mašte neinformiranih novinara kojima nedostaju osnovne geopolitike. Rusija, kao i druge velike nacije, ima malo prijatelja u svom susjedstvu. Ako Njemačka ili Japan, obje zemlje američki saveznici, postanu stalne članice Vijeća sigurnosti, to bi stvorilo ozbiljne probleme Moskvi. Stoga Moskva samo štiti svoje interese kao što bi štitila svaka zemlja koja sebe poštuje.
Oni koji smatraju da će Indija biti lako ubačena u unutarnji krug odlučivanja na svijetu varaju se. Ako je itko izdao Indiju, to je onda njezina elita. Sama po sebi, Indija ima malo šansi za stalno članstvo, ali je postala potencijalno poželjnom nakon što je nastala G4 skupina koju osim Indije čine još i Japan, Njemačka i Brazil. Ove tri zemlje se suočavaju s daleko većom oporbom diljem svijeta nego Indija. Kina je, primjerice, paranoična na svaki prijedlog koji bi kretao prema stalnom članstvu Japana. Čak i ako sredi svoje stare razmirice s Indijom, Peking ne može nikako dopustiti da stari japanski neprijatelj sjedne za stol odlučivanja.
Japanu se protivi i Rusija, koja zajedno s Francuskom i Amerikom ne želi zadovoljiti ni njemački entuzijazam. A SAD, Velika Britanija i Francuska također nisu skloni ukidanju europske snage s više azijskih, afričkih i južnoameričkih članova. Na regionalnoj razini je još složenije. U Aziji, zemlje poput Pakistana, Indonezije i Južne Koreje su protivni doslovce hegemoniji Indije i Japana. U Latinskoj Americi slične osjećaje prema Brazilu imaju Meksiko, Argentina i Kolumbija, dok u Europi Italija, Španjolska, Kanada i Turska ne žele da Njemačka bude ta koja će zauzeti europsko dodatno mjesto.
Porazno je za međunarodni poredak da ekonomske sile poput Njemačke, Japana i Indije moraju moliti za stalno članstvo. Takva sramotna molba se događa i među zemljama koje imaju značajne uloge u tijelima kao što su G20, APEC ili BRICS, i koje zasigurno učinkovito određuju budućnost svijeta. Stoga je doista nevjerojatno da indijski premijer Narendra Modi mora tražiti potporu za stalno članstvo Indije od geopolitičkih patuljaka kao što su Irska ili Ujedinjeni Arapski Emirati. Osim što je Indija stalno neuspješna u dobivanju željenih brojki u UN-u, zar ne shvaća indijska diplomacija da su i Irska i UAE bliski saveznici SAD-a? I da li to znači da će Modi dalje tražiti potporu zemalja poput Somalije i Sjeverne Koreje? Sada je jasna grozničavo brza diplomacija i Modijeve turneje po cijeloj Aziji. Osim što želi istaknuti rastuću indijsku ekonomiju, Modi želi zadobiti dostatnu potporu da se Indija napokon pretvori u svjetskog igrača.
Indijska dosadašnja vanjska politika bila je prozapadna koja je naznačivala indijsku rastuću ekonomiju i volju za strateškim odnosima. Premijer Modi je transformirao indijsku vanjsku politiku te ju je okrenuo prema budističkim i islamskim zemljama. Ova vjerska konotacija nije beznačajna s obzirom da je njegova vlada zasnovana na čvrstim Hindutva korijenima hinduističkog nacionalizma. Ipak, Modi je uspio stvoriti prijateljske i duboke odnose s arapskim zemljama, te je uspio razbiti konvencionalnu dihotomiju arapsko-indijskih i izraelsko-indijskih odnosa. I arapske zemlje i Izrael žele jače i veće veze s Indijom, a ni Arapi niti Izraelci nisu uvjetovali New Delhiju isključivanje druge strane. Ovo je samo jedna od naznaka da Indija stvara velike strategije po cijeloj Aziji. No, s kojim ciljem?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
