Indija, Afganistan i Bangladeš najvjerojatnije će bojkotirati dolazak na summit Južnoindijskog udruženja za regionalnu suradnju (SAARC), koji se treba održati u Pakistanu u studenom, jer optužuju Islamabad da predvodi državu koja sponzorira terorizam. Sve tri zemlje su se ujedinile i usuglasile oko tog promišljanja, te su se složile da će održati konferenciju o državnom terorizmu. Time žele skrenuti pozornost svijeta na Pakistan i njegovu politiku u regiji. Tri države će također skupiti dokaze o pakistanskom proterorističkom ponašanju, te će ih prikazati svjetskim liderima.
Ova izjava se događa nakon sukoba koji su se intenzivirali u Kašmiru., ali više od svega govori u kakvoj se krizi nalazi SAARC. Ova regionalna organizacija okuplja Afganistan, Bangladeš, Butan, Indiju, Maldive, Nepal, Pakistan i Šri Lanku, a to znači da pod sobom ima 21 posto svjetskog stanovništva i 9.12 posto svjetskog gospodarstva, ponajprije zbog Indije. Organizacija je stvorena još 1985. na sastanku u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, a tajništvo je u Kathmanduu, glavnom gradu Nepala. Godine 2006. pokrenuta je Južnoazijska zona slobodne trgovine, te sudjeluje u radu UN-a kao promatrač, a surađuje i s drugim regionalnim organizacijama. Ipak, odnosi Pakistana i Indije sprječavaju potencijale i napredak SAARC-a. Ali i druge članice obilježene su manjim stupnjem razvoja, raznolikim državnim poretcima, rastućim nacionalizmom, te sukobima sa svojim susjedima.
Međutim, i ovdje se uspjeh ne mjeri samo sposobnošću zaštite granica ili stvaranja jedinstvenih nacionalnih institucija, već u obliku sposobnosti prilagodbe regionalnim i globalnim trendovima, promicanju izvoza, privlačenja ulaganja, te profesionalizmu koji pruža dobro okruženje za rad, istraživanje i politički utjecaj. Regionalizam je prepoznat kao dobar uvod u takav uspjeh. On se u međunarodnoj politici opisuje kao ograničen broj država koje povezuje zemljopisni suodnos i stupanj međuovisnosti.
Bangladešanski predsjednik Ziaur Rahman je 1980. predložio da se jedna takva organizacija stvori za regionalnu suradnju, ali iz sasvim nacionalnih razloga. Naime, do stvaranja SAARC-a je došlo zbog promjene političkog vodstva u južnoazijskim državama i potrebom smirivanja vlasti. Ziaur Rahman je trebao indijsku potporu za legitimizacijom svog državnog udara, a putem jedne organizacije mogao se trajnije jamčiti mir na tradicionalno nestabilnom području Azije. Indija je isprva bila rezervirana, jer je smatrala da bi se mogla izokrenuti sigurnosna slika u njezinom susjedstvu, kao i da se stvori jedna unija protiv indijskih interesa.
Pakistan je imao istu ideju, ali s obrnutim akterima. U Islamabadu se smatralo da je SAARC oruđe Indije za političku i gospodarsku dominaciju u regiji. Stoga je u stvaranju SAARC-a Bangladeš morao vagati interese i jedne i druge velike zemlje, ne zaboravljajući pritom interese manjih država. Najzad je njegova uloga bila promicanje i jačanje zajedničkog oslonca među zemljama Južne Azije, doprinos razvijanju međusobnog povjerenja i razumijevanja, promicanje aktivne suradnje i međusobne pomoći u ekonomskim, društvenim, kulturnim, tehničkim i znanstvenim poljima, jačanje suradnje s drugim zemljama u razvoju, jačanje suradnje u međunarodnom području, te suradnja s međunarodnim i regionalnim organizacijama sličnog oblika. Ipak, je organizacija sporo napredovala prema razvoju svojih institucija i programa.
Iako je osnivanje SAARC-a bio velik korak za vođe regije, glavna misao iza njegovog osnivanja bilo je razvijanje takvog okruženja koje bi omogućilo članicama miroljubivu interakciju putem diplomacije na summitima, te jače gospodarsko povezivanje. Uspjeh takve zamisli počiva na prepoznavanju i provođenju projekata u micanju prepreka, poboljšanja regionalnog transporta, micanjem tranzitnih restrikcija, otvaranje luka i promicanja trgovine energijom na sveobuhvatan način. SAARC-u nedostaje snažan brend među zemljama članicama, jer još uvijek nedostaje intenzitet, vjera i optimizam u sposobnost SAARC-a da rješava probleme. Ipak, 22 godine od svog nastanka, južnoazijske nacije nisu uspjele u boljem procesu integriranja u organizaciju koja može promicati mir, harmoniju i ekonomsku integraciju ili spriječiti sukobe u regiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
