Indija, Afganistan i Bangladeš najvjerojatnije će bojkotirati dolazak na summit Južnoindijskog udruženja za regionalnu suradnju (SAARC), koji se treba održati u Pakistanu u studenom, jer optužuju Islamabad da predvodi državu koja sponzorira terorizam. Sve tri zemlje su se ujedinile i usuglasile oko tog promišljanja, te su se složile da će održati konferenciju o državnom terorizmu. Time žele skrenuti pozornost svijeta na Pakistan i njegovu politiku u regiji. Tri države će također skupiti dokaze o pakistanskom proterorističkom ponašanju, te će ih prikazati svjetskim liderima.
Ova izjava se događa nakon sukoba koji su se intenzivirali u Kašmiru., ali više od svega govori u kakvoj se krizi nalazi SAARC. Ova regionalna organizacija okuplja Afganistan, Bangladeš, Butan, Indiju, Maldive, Nepal, Pakistan i Šri Lanku, a to znači da pod sobom ima 21 posto svjetskog stanovništva i 9.12 posto svjetskog gospodarstva, ponajprije zbog Indije. Organizacija je stvorena još 1985. na sastanku u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, a tajništvo je u Kathmanduu, glavnom gradu Nepala. Godine 2006. pokrenuta je Južnoazijska zona slobodne trgovine, te sudjeluje u radu UN-a kao promatrač, a surađuje i s drugim regionalnim organizacijama. Ipak, odnosi Pakistana i Indije sprječavaju potencijale i napredak SAARC-a. Ali i druge članice obilježene su manjim stupnjem razvoja, raznolikim državnim poretcima, rastućim nacionalizmom, te sukobima sa svojim susjedima.
Međutim, i ovdje se uspjeh ne mjeri samo sposobnošću zaštite granica ili stvaranja jedinstvenih nacionalnih institucija, već u obliku sposobnosti prilagodbe regionalnim i globalnim trendovima, promicanju izvoza, privlačenja ulaganja, te profesionalizmu koji pruža dobro okruženje za rad, istraživanje i politički utjecaj. Regionalizam je prepoznat kao dobar uvod u takav uspjeh. On se u međunarodnoj politici opisuje kao ograničen broj država koje povezuje zemljopisni suodnos i stupanj međuovisnosti.
Bangladešanski predsjednik Ziaur Rahman je 1980. predložio da se jedna takva organizacija stvori za regionalnu suradnju, ali iz sasvim nacionalnih razloga. Naime, do stvaranja SAARC-a je došlo zbog promjene političkog vodstva u južnoazijskim državama i potrebom smirivanja vlasti. Ziaur Rahman je trebao indijsku potporu za legitimizacijom svog državnog udara, a putem jedne organizacije mogao se trajnije jamčiti mir na tradicionalno nestabilnom području Azije. Indija je isprva bila rezervirana, jer je smatrala da bi se mogla izokrenuti sigurnosna slika u njezinom susjedstvu, kao i da se stvori jedna unija protiv indijskih interesa.
Pakistan je imao istu ideju, ali s obrnutim akterima. U Islamabadu se smatralo da je SAARC oruđe Indije za političku i gospodarsku dominaciju u regiji. Stoga je u stvaranju SAARC-a Bangladeš morao vaga...
Ova izjava se događa nakon sukoba koji su se intenzivirali u Kašmiru., ali više od svega govori u kakvoj se krizi nalazi SAARC. Ova regionalna organizacija okuplja Afganistan, Bangladeš, Butan, Indiju, Maldive, Nepal, Pakistan i Šri Lanku, a to znači da pod sobom ima 21 posto svjetskog stanovništva i 9.12 posto svjetskog gospodarstva, ponajprije zbog Indije. Organizacija je stvorena još 1985. na sastanku u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, a tajništvo je u Kathmanduu, glavnom gradu Nepala. Godine 2006. pokrenuta je Južnoazijska zona slobodne trgovine, te sudjeluje u radu UN-a kao promatrač, a surađuje i s drugim regionalnim organizacijama. Ipak, odnosi Pakistana i Indije sprječavaju potencijale i napredak SAARC-a. Ali i druge članice obilježene su manjim stupnjem razvoja, raznolikim državnim poretcima, rastućim nacionalizmom, te sukobima sa svojim susjedima.
Međutim, i ovdje se uspjeh ne mjeri samo sposobnošću zaštite granica ili stvaranja jedinstvenih nacionalnih institucija, već u obliku sposobnosti prilagodbe regionalnim i globalnim trendovima, promicanju izvoza, privlačenja ulaganja, te profesionalizmu koji pruža dobro okruženje za rad, istraživanje i politički utjecaj. Regionalizam je prepoznat kao dobar uvod u takav uspjeh. On se u međunarodnoj politici opisuje kao ograničen broj država koje povezuje zemljopisni suodnos i stupanj međuovisnosti.
Bangladešanski predsjednik Ziaur Rahman je 1980. predložio da se jedna takva organizacija stvori za regionalnu suradnju, ali iz sasvim nacionalnih razloga. Naime, do stvaranja SAARC-a je došlo zbog promjene političkog vodstva u južnoazijskim državama i potrebom smirivanja vlasti. Ziaur Rahman je trebao indijsku potporu za legitimizacijom svog državnog udara, a putem jedne organizacije mogao se trajnije jamčiti mir na tradicionalno nestabilnom području Azije. Indija je isprva bila rezervirana, jer je smatrala da bi se mogla izokrenuti sigurnosna slika u njezinom susjedstvu, kao i da se stvori jedna unija protiv indijskih interesa.
Pakistan je imao istu ideju, ali s obrnutim akterima. U Islamabadu se smatralo da je SAARC oruđe Indije za političku i gospodarsku dominaciju u regiji. Stoga je u stvaranju SAARC-a Bangladeš morao vaga...
