"Dostignuće koje slavimo danas je samo korak, otvaranje prilike prema većim trijumfima i uspjesima koji nas čekaju. Jesmo li dovoljno hrabri i dovoljno mudri da dohvatimo ovu priliku i prihvatimo izazov budućnosti?" Taj citat je izgovorio u svom slavnom govoru ('Sastanak sa sudbinom') prvi premijer slobodne i neovisne Indije Jawaharlal Nehru. Te rečenice su izgovorene na konstituirajućoj skupštini Indijskog parlamenta uoči proglašenja neovisnosti 15. kolovoza 1947.
Prije nekoliko dana svečano je obilježen 69. po redu Dan neovisnosti Republike Indije. Premijer Narendra Modi obratio se naciji s bedema legendarne Crvene tvrđave u prijestolnici New Delhiju. Proslava najvećeg indijskog dana kada se slavi oslobođenje od Britanskog carstva proslavljena je na veličanstven način. Druga najmnogoljudnija zemlja svijeta i najveća svjetska demokracija ušla je u svoju 70. godinu. To je dobra prilika da se zapitamo: može li i hoće li Indija postati svjetska politička supersila?
Za neke pitanje je logično, za neke pretenciozno, ali ono je apsolutno aktualno. Kada se krajem 1940-ih nova velika država tek formirala bilo je otvoreno pitanje 'Hoće li Indija preživjeti', a danas se postavlja pitanje 'Hoće li i kada Indija biti supersila'. To je izvrstan primjer kolika su dostignuća postignuta u proteklim desetljećima. Dogodila se drastična transformacija. Od jedne siromašne i opasno heterogene države kojoj su prijetili ljevičarski komunisti i hinduistički ekstremisti do izuzetnih političkih, ekonomskih, kulturnih i drugih postignuća koja su učinila legitimnim zahtjev da Indija postane stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a.
Prvo treba definirati termin supersile. Supersila je država koja ima jaku, tj. dominantnu poziciju u međunarodnom odnosima te ima sposobnosti da vrši utjecaj na globalnoj razini. Takva država ima političku, vojnu, ekonomsku i kulturnu snagu pomoću koje utječe na druge države na svim kontinentima. Zapravo, gospodarstvo, vojska, kultura i drugi segmenti samo su sredstva političke snage. Supersila ima moć da natjera ostale države da rade ono što inače ne bi.
Dok je svima uglavnom jasno što znači naziv 'supersila' stručnjaci se ne slažu koje bi države danas zaslužile tu titulu. Bez sumnje, jasno je da su Sjedinjene Američke Države supersila. Prema nekima i jedina. Autor ovih redaka je sklon tumačenju da trenutno postoje tri supersile: SAD, Rusija i Kina. Naravno, po moći i utjecaju najmoćnija je Amerika pa zatim druge dvije. Američka hegemonija od 1991. do danas je dobro poznata, ali posljednjih godina, točnije od 2014. Rusija i Kina su pokazale kako se mogu suprotstaviti američkim pozicijama na Bliskom istoku, Ukrajini, Južnom kineskom moru i na drugim kriznim žarištima. Amerikanci ne mogu Rusima i Kinezima nametati rješenja i odluke. Da je SAD jedina supersila to bi mogli. Dakle, iz toga proizlazi da postoje tri supersile. Osim Washingtona, i Moskva i Peking imaju snažan utjecaj na svim kontinentima. Što je s Indijom?
Treba krenuti s politikom. Indija je najmnogoljudnija zemlja na svijetu koja posjeduje demokratski politički sustav i to je veliko postignuće. Kada su se prvi opći izbori održali 1951.-1952. oni su nazvani 'najvećom kockom u povijesti'. Nikada prije indijski građani nisu imali priliku glasovati na slobodnim demokratskim izborima. Mnogi u svijetu su smatrali da će 'eksperiment' s demokracijom propasti jer se radilo o podijeljenom, siromašnom i uvelike nepismenom stanovništvu. Međutim, prevarili su se. Demokratski rizik je uspio i od 1951. do danas je održano 16 parlamentarnih izbora kao i mnogobrojni izbori za skupštine pojedinih saveznih država. Udio sudjelovanja birača je veći od onog na Zapadu. Stabilnost demokratskog sustava omogućila je konsolidaciju države i njezin put u uspjehe.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.