Dan nakon što je srbijanski premijer Aleksandar Vučić nadmoćno pobijedio na predsjedničkim izborima već u prvom krugu s velikih 55 posto glasova, Beogradom su se zakotrljale studentske demonstracije pod nazivom 'Protest protiv diktature'. Za sada je teško predvidjeti u kojem smjeru i kojom brzinom će stvari dalje ići, ali Vučićeva velika izborna pobjeda neočekivano je pokrenula političku krizu. Danas su pred zdanjem Vlade Srbije u Beogradu prosvjedovali sindikati vojske i policije, a priključili su im se studenti i građani, kojih je bilo značajno više nego prethodnih pet dana. Riječ je o oko 20 tisuća ljudi po kišnom danu.
Sindikalni predstavnici vojske i policije održali su vatrene govore u kojima su poručili da oni i njihove kolege ne bi poslušali naređenje bilo koje vlasti da primjene silu prema vlastitom narodu. Takvo bi naređenje, kažu, odbili. Oni su govorili o koaliciji vojske, naroda i policije, te o 'banditima i kriminalcima' instruiranim od vlasti, kojima neće dozvoliti da napadaju bilo koga u Srbiji. Istodobno, demonstranti su im skandirali i uzvikivali 'Narod gladuje, elita se raduje' i pjevali 'Bandiera rossu' i 'Marš na Drinu'.
Zbilja, građani Srbije vrlo teško žive. Moglo bi se reći da im je svakim danom sve teže. Službeno, prosječna plaća u Srbiji je oko 400 eura, ali u taj prosjek ulaze i iznimno velike plaće onih koji su se zahvaljujući političkom utjecaju domogli visokih državnih položaja. Plaće u privatnom sektoru su manje nego u javnom. Mnogi građani Srbije, naročito oni koji žive van Beograda ili Novog Sada, rade i za duplo manje plaće od prosječnih, a moraju plaćati račune i nahraniti djecu. Umirovljenici, koji važe za Vučićevo stabilno izborno tijelo, najgore su pogođeni njegovim reformama. Njima su prije dvije godine mirovine smanjene za 10 posto, kao i zaposlenima u javnoj upravi.
Stopa nezaposlenosti službeno je niža od 14 posto, ali u tu statistiku ulaze samo oni koji su prijavljeni na burzi rada. Tko se ne prijavi svakih tri mjeseca na burzu, automatski se briše iz evidencije i više se ne računa kao nezaposleni, a na burzu se može prijaviti ponovo nakon šest mjeseci. Nema pouzdane statistike koliko je ljudi u međuvremenu odustalo od javljanja na burzu rada ili je jednostavno zaboravilo na tu obavezu, pa je popravilo statistiku, makar privremeno.
Statistički gledano, Vučić je postigao izvanredan izborni rezultat. Sam se pohvalio da je osvojio oko pola milijuna glasova više od svih ostalih 10 kandidata zajedno, što doista zvuči impresivno. On je osvojio više od 55 posto, dok je drugoplasirani Aleksandar Janković osvojio nešto više od 16 posto. Treći je bio fiktivni lik Ljubiša Preletačević Beli s manje od 10, a četvrti Vuk Jeremić s oko 5,5 postotaka. Peti je Vojislav Šešelj, ali o njemu će biti više riječi nešto kasnije. Pa kako se onda Vučićev trijumf prevratio u političku krizu?
Oporba i značajan dio građana vjeruju da su izbori pokradeni. Krupan razlog za sumnju je nesređen birački spisak prema kojem je 6.7 milijuna birača, što ne odgovara stvarnom stanju. Prema službenim i javnim podacima nacionalnog Zavoda za statistiku u Srbiji ima nešto malo manje od 7,2 milijuna stanovnika, od kojih su 5,9 milijuna punoljetni, to jest imaju pravo glasa. Broj upisanih u birački spisak također je javni podatak, a u njemu je 800.000 više glasača nego što bi trebalo. Što se dogodilo s tih 800.000 glasova?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
