"Idite i jeb*te se": Dan kada je Elon Musk prešao Rubikon i krenuo u otvoreni rat s upraviteljima globalne medijske cenzure - velikim oglašivačima

Kad Elon Musk priča o problemu čovječanstva u kontekstu toga da smo "civilizacija na samo jednoj planeti", zvuči kao i futorolog i vizionar s konkretnim idejama kako ljudsku vrstu spasiti od katastrofe koja po nju neminovno dolazi pošto je još uvijek osuđena da živi samo na jednoj planeti.

Elona je zanimljivo slušati kad strastveno priča o svojim idejama i inovacijama, novim još naprednijim raketama, teorijama o tome do kud i do gdje u svemiru vrijede "naši" zakoni fizike.

I slušajući ga nemoguće je ne prihvatiti činjenicu da je riječ o vrlo posebnom pojedincu čiji mozak radi brzo i na vrlo širokoj frekvenciji. Za razliku od brojnih inovatora Elon svakako ima i talent za biznis, a ekscentrična narav omogućava mu da gleda uvijek "preko horizonta". Ne doima se kao osoba koja se pretjerano zamara ovozemaljskim sitnicama, čak ni novcem. Da, zvuči vrlo paradoksalno ako to kažemo za najbogatijeg čovjeka na svijetu, ali možda upravo taj paradoks stvara obje činjenice. Jer nije tajna da je Musk više vezan za proces i ishod nego za "nuspojavu" - profit. Da jest igrao bi puno sigurnije, a onda vjerojatno ne bi bio tako uspješan.

Musk se ni ne trudi biti homo universalis, renesansni čovjek, njemu to prirodno dolazi. Njegova znatiželja je ogromna, a u glavi ima, kako i sam kaže, stalnu "oluju misli", iako ista može, što je također potvrdio, biti i poprilično breme. Ipak, mada ima toliko brojne interese jasno je da se ne može svemu posvetiti podjednako. Između raketa koje šalje u svemir, električnih automobila koji osvajaju svijet, i razvoja umjetne inteligencije, Musk je na sebe preuzeo možda i najteži projekt od svih - vox populi.

Frustriran sve većom jednostranom cenzurom na Twitteru odlučio je prošle godine tome stati na kraj potezom koji bi bio vrlo tipičan za najbogatijeg čovjeka na svijetu - odlučio je kupiti Twitter. U procesu koji je potrajao mjesecima Musk je za 44 milijarde USD postao vlasnik možda i najvažnije društvene mreže današnjice, one gdje se misli i ideje formiraju, gdje su prisutni svi relevantni akteri, od stranih državnih do aktivista. U usporedbi s Twitterom neke konkurencije, recimo Facebook, izgledaju kao neozbiljni prostori gubljenja vremena. Twitter je pak postao užaren i prije nego se Musk zainteresirao. Debate su bile oštre, frcale su po cijelom političkom kompasu, a uskoro je Twitter postao odskočna daska za najveći šok u američkoj politici ikad - pobjedu Donalda Trumpa na izborima.

I upravo ta Trumpova pobjeda probudila je duboko želju "duboke države" da se jedna takva sila mora staviti pod kontrolu. Nakon Trumpa Twitter je postao mjesto sve veće kontrole. Prolazio je narativ koji se uklapao u narativ dominantnog establišmenta. Musk, koji za sebe sigurno misli da je i sam enfant terrible kao i Trump, postao je jedan od glasnijih kritičara te cenzure te je uskoro postao šampion jedinog puta koji je njemu imao smisla - apsolutizma slobode govora.

Apsolutna sloboda govora svakako je romantična ideja. Polazi od pretpostavke da se treba omogućiti svima da kažu sve, da ne skrivamo neugodno od pogleda javnosti, već da naoružamo javnost istom slobodom koja će učiniti da dobro nadjača zlo. Romantična ideja, svakako, iako u praksi možda teško izvediva, prije svega zbog činjenice da ista predstavlja magnet za najekstremnije ideje koje, baš zato jer su bile cenzurirane, najviše žele da ih se čuje.

Musk je od početka u delikatnoj poziciji. Platio je Twitter 44 milijarde USD, promijenio mu ime u X, ali iako je riječ o društvenom fenomenu iz prvog kvartala 21. stoljeća, to je na kraju ipak kompanija koja ima oko 1.300 zaposlenika, privatna kompanija na slobodnom tržištu. Kako je misli održavati? Kako se i održavala - putem oglašivača.

Ali to je dobro funkcioniralo dok se jasno znala linija po kojoj se pleše. Naime, svaki veliki medij, pa i društveni medij, živi od oglašivača, a oni zauzvrat diktiraju kakav će se sadržaj na tom mediju objavljivati. To je najjednostavnija i apsolutno učinkovita cenzura. Kriva tvrdnja, tendencija, politički stav ili samo naslov i oglašivači se grupno povlače. Sama činjenica da za njih često kolektivno oglase zakupljuju posebne posredničke agencije znači da je taj modus operandi još i izraženiji.

Cenzura je neumoljiva jer je tako jednostavna. Nema tog zakona ni pravila koje bi spriječilo oglašivače da svoj novac daju negdje drugdje. Sam taj novac, koliko jest u svrhu promocije usluge/proizvoda, toliko je i obilježen kao metoda generalne kontrole informacija. Jasno, nimalo ne čudi da se ta kontrola formira na najvišim instancama kapitalističkog sustava, a najveće korporacije uvijek su i najveći oglašivači.

Twitteru, odnosno sada X-u, počelo se prijetiti čim je Elon preuzeo cijeli pogon. Odmah mu se počelo "pakovati" na način da su drugi veliki mediji počeli kopati po Twitteru/X-u tražeći kontroverzne poruke kontroverznih pojedinaca, a sve kako bi se iste pripisale Musku - unatoč činjenici da je Twitter i ranije vrvio kojekakvim sramotama, baš kao i sve društvene mreže.

Ali teško mogu Elona upecati koliko se on može upecati sam, a tu im je "izašao u susret" ranije ovog mjeseca kada je na jedan posve amaterski način komentirao objavu na X-u poručivši da je "doslovna istina" komentar u kojem se spominju Židovi, njihova potpora za američku liberalnu politiku, a sve zajedno u kontekstu aktualnog rata u Gazi. Mediji su dobili priliku koja se ne propušta, čak i Bijela kuća uključila se u kakofoniju tvrdnji da je Elon Musk "antisemit" (sporni komentar detaljno smo raščlanili u prethodnom tekstu, vidi: Analiza apsurda "doslovne istine": Elon Musk ne zna što priča, ali i svi drugi počinju se polako gubiti u vrtlogu američkih militantno eskalirajućih političkih kontradikcija).

Naravno da nije, tko god je malo dublje proučio sporni komentar, s kojim se Musk samo složio, shvaća da je riječ o frustraciji s tzv. "ljevičarskom" politikom koja dominira SAD-om (iako ista nema nikakve veze sa stvarnom ljevicom, no termin se sad već toliko uglavio da ga je nažalost nemoguće iščupati) i zapravo daje podršku desničarskim izraelskim vlastima koje ratuju protiv Hamasa.

Ipak, karta antisemitizma koja je bačena Musku u lice preoštra je da bi je se moglo ignorirati, čak ni Musk to ne može. Morao se upustiti na mini-turneju isprike, a to je napravio tako što je posjetio Izrael, tamo se sastao s najvišim dužnosnicima, predsjednikom i premijerom, ali i s obiteljima izraelskih civila koji su još uvijek zarobljeni u Gazi.

Musk je pritom dao vrlo oštre izjave. Za vrijeme sastanka s izraelskim predsjednikom Herzogom rekao je: " Treba ubiti one koji inzistiraju na ubijanju civila, naučiti novu generaciju da ne ubija i pokušati izgraditi prosperitet".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.