"Idite i jeb*te se": Dan kada je Elon Musk prešao Rubikon i krenuo u otvoreni rat s upraviteljima globalne medijske cenzure - velikim oglašivačima
Kad Elon Musk priča o problemu čovječanstva u kontekstu toga da smo "civilizacija na samo jednoj planeti", zvuči kao i futorolog i vizionar s konkretnim idejama kako ljudsku vrstu spasiti od katastrofe koja po nju neminovno dolazi pošto je još uvijek osuđena da živi samo na jednoj planeti.
Elona je zanimljivo slušati kad strastveno priča o svojim idejama i inovacijama, novim još naprednijim raketama, teorijama o tome do kud i do gdje u svemiru vrijede "naši" zakoni fizike.
I slušajući ga nemoguće je ne prihvatiti činjenicu da je riječ o vrlo posebnom pojedincu čiji mozak radi brzo i na vrlo širokoj frekvenciji. Za razliku od brojnih inovatora Elon svakako ima i talent za biznis, a ekscentrična narav omogućava mu da gleda uvijek "preko horizonta". Ne doima se kao osoba koja se pretjerano zamara ovozemaljskim sitnicama, čak ni novcem. Da, zvuči vrlo paradoksalno ako to kažemo za najbogatijeg čovjeka na svijetu, ali možda upravo taj paradoks stvara obje činjenice. Jer nije tajna da je Musk više vezan za proces i ishod nego za "nuspojavu" - profit. Da jest igrao bi puno sigurnije, a onda vjerojatno ne bi bio tako uspješan.
Musk se ni ne trudi biti homo universalis, renesansni čovjek, njemu to prirodno dolazi. Njegova znatiželja je ogromna, a u glavi ima, kako i sam kaže, stalnu "oluju misli", iako ista može, što je također potvrdio, biti i poprilično breme. Ipak, mada ima toliko brojne interese jasno je da se ne može svemu posvetiti podjednako. Između raketa koje šalje u svemir, električnih automobila koji osvajaju svijet, i razvoja umjetne inteligencije, Musk je na sebe preuzeo možda i najteži projekt od svih - vox populi.
Frustriran sve većom jednostranom cenzurom na Twitteru odlučio je prošle godine tome stati na kraj potezom koji bi bio vrlo tipičan za najbogatijeg čovjeka na svijetu - odlučio je kupiti Twitter. U procesu koji je potrajao mjesecima Musk je za 44 milijarde USD postao vlasnik možda i najvažnije društvene mreže današnjice, one gdje se misli i ideje formiraju, gdje su prisutni svi relevantni akteri, od stranih državnih do aktivista. U usporedbi s Twitterom neke konkurencije, recimo Facebook, izgledaju kao neozbiljni prostori gubljenja vremena. Twitter je pak postao užaren i prije nego se Musk zainteresirao. Debate su bile oštre, frcale su po cijelom političkom kompasu, a uskoro je Twitter postao odskočna daska za najveći šok u američkoj politici ikad - pobjedu Donalda Trumpa na izborima.
I upravo ta Trumpova pobjeda probudila je duboko želju "duboke države" da se jedna takva sila mora staviti pod kontrolu. Nakon Trumpa Twitter je postao mjesto sve veće kontrole. Prolazio je narativ koji se uklapao u narativ dominantnog establišmenta. Musk, koji za sebe sigurno misli da je i sam enfant terrible kao i Trump, postao je jedan od glasnijih kritičara te cenzure te je uskoro postao šampion jedinog puta koji je njemu imao smisla - apsolutizma slobode govora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
