I onda kreće bitka za Latinsku Ameriku: Kineski mega-projekt probija se u "dvorište" SAD-a, sporazum s Argentinom upalit će uzbune, BRI je svakako aktraktivniji od Bidenovog B3W-a, ali na ovakav izazov se Washington priprema desetljećima...

Kineski gigantski infrastrukturalni projekt Pojasa i ceste (ranije poznat i pod nazivom Novi put svile) ako zaživi transformirat će svijet i globalnu ekonomiju povezujući je u jednu kompaktnu i "bržu" cjelinu. To se naročito odnosi na snažnije povezivanje Azije i Europe, ali zapravo je riječ o globalnom projektu koji ne zaobilazi nijedan dio svijeta pa tako ni Latinsku Ameriku iz koje stižu neke vrlo relevantne vijesti.

Naime, jedna od tri najveće ekonomije Latinske Amerike - Argentina (na prvom mjestu je Brazil, na drugom Meksiko) - potpisala je s Kinom sporazum o priključenju njihovom gigantskom infrastrukturnom projektu. Memorandum o ulasku Argentine u ovaj projekt potpisan je prošlog tjedna u Pekingu gdje je (povodom ceremonije otvorenja Olimpijskih igara) gostovao argentinski predsjednik Alberto Fernandez koji se sastao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

Argentina je tako postala 21. zemlja Latinske Amerike koja se priključila kineskom projektu, ali njezin ulazak je velika stvar pošto je prva iz top 3 ekonomije Latinske Amerike.

Imajući u vidu snažnu ekonomsku povezanost Argentine i Kine ovaj potez se mogao očekivati. Naime, tijekom 2020. godine Kina je preuzela mjesto Brazila te je postala najveći argentinski trgovinski partner. Dakako, tome je djelomično doprinijelo regionalno smanjenje ekonomske aktivnosti zbog koronavirus epidemije. Kina nije samo veliki izvoznik dobara prema Argentini već također predstavlja i iznimno važno tržište za argentinske prehrambene proizvode kao što su soja, govedina itd.

Argentinska Vlada priopćila je kako je Peking pristao uložiti najmanje 14 milijardi dolara u infrastrukturne projekte u zemlji.

Podsjetimo, projekt Pojasa i ceste najveći je i centralni projekt kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Sam projekt predstavio je još 2013. godine što znači da će iduće godine biti desetljeće od predstavljanja istog. Kada se pak očekuje kompletiranje? Nešto tako glomazno će svakako potrajati čak i kad je glavni pokretač jedna Kina. Očekuje se da će glavni infrastrukturni radovi (na cestama, željeznicama, lukama, terminalima...) potrajati do 2035. godine. Cijeli projekt trebao bi pak biti u potpunosti kompletiran do 2049. godine, a riječ je o godini kada će Kina, odnosno Narodna Republika Kina, proslaviti svoju 100. obljetnicu osnutka.

Projekt kineskog predsjednika, ako bude kompletiran, svakako će definirati 21. stoljeće te etablirati Kinu kao veliku, ako ne i najveću silu svijeta jer će doći do statusa da "sve ceste vode u Kinu".

Ali zašto stalno ponavljamo "ako bude kompletiran"? Jasno, kineski projekt Pojasa i ceste svakako je veliki trn u oku njihovom glavnom rivalu, SAD-u. A Washington se posebno boji širenja ovog projekta na Latinsku Ameriku koju oduvijek smatra svojim "dvorištem".

Moglo bi se čak reći kako je SAD uznemiren zbog pojave Kine u svojoj blizini, a ovdje govorimo isključivo o kineskoj ekonomskoj aktivnosti. Zanimljivo kako u isto vrijeme SAD kao da "ne shvaća" da je jedna Rusija uznemirena pojavom američke vojske - ne američkih radnika - u svojoj blizini, no to je već druga tema.

Washington se boji da je na pomolu velika bitka za utjecajem nad Latinskom Amerikom - i svakako jest. Stoga iz Washingtona već ubrzanim tempom šalju svoje diplomate u "prijateljske zemlje" Latinske Amerike kako bi tamošnjim vlastima "savjetovali da ne primaju kineski novac".

Ali zašto bi zemlje Latinske Amerike tek tako odbile kineski novac? Na stranu zabrinutosti o tome da bi kinesko investiranje i kreditiranje moglo dovesti do dužničke zamke (što se nekim zemljama koje su poslovale s Kinom svakako i dogodilo). SAD mora ponuditi nekakvu konkretnu alternativu ako želi spriječiti da na kraju sve zemlje Latinske Amerike završe u "kineskoj košari".

Imajući to u vidu Bidenova administracija gura projekt iza kojeg stoji G7 blok (Njemačka, Kanada, Francuska, Japan, SAD, Italija i Britanija) pod nazivom "Build Back Better World" (skraćeno B3W - u prijevodu: "Obnovimo bolji svijet").

Ali što je točno B3W? To je međunarodna gospodarska inicijativa koju je poduzeo G7 klub predvođen SAD-om. Pokrenuta u lipnju 2021., inicijativa je osmišljena tako da pruži alternativu kineskoj inicijativi Pojas i put (BRI) za razvoj infrastrukture u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Konkretnije? G7 bi radili na izgradnji infrastrukture vrijedne 40 bilijuna dolara potrebne zemljama u razvoju do 2035. godine.

Iako su oba projekta infrastrukturna postoje poprilične razlike u pristupima. Naime, B3W inicijativa ima za cilj potaknuti financiranje infrastrukture iz privatnog sektora te konkretno potaknuti ulaganja privatnog sektora koja podržavaju "klimatsku i zdravstvenu sigurnost, digitalnu tehnologiju te rodnu jednakost i ravnopravnost".

U startu se može vidjeti kako je ovaj G7 projekt vezan uz neke šire uvjete od kineskog što Pekingu svakako daje određenu prednost, naročito u zemljama tzv. Trećeg svijeta koje žele ekonomsku suradnju i izgradnju infrastrukture, ali ne nužno i nametanje širih uvjeta. Primjerice, klimatska pitanja posebno su osjetljiva u siromašnim zemljama jer bogate od njih traže velika odricanja iako one same nisu ni približno toliki zagađivači atmosfere, a ta energetska odricanja mogla bi ih ostaviti u permanentnom siromaštvu (što, reći će neki, je i cilj bogatih zemalja).Te zemlje često u Kini vide jedini izlaz iz takve situacije.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.