Deveti susret iranskog predsjednika Hasana Rohanija i ruskog predsjednika Vladimira Putina ujedno je prvi službeni posjet Rohanija Moskvi. Čekalo se dugo, cijeli Rohanijev mandat je prošao, a susret u Kremlju između dva šefa država nije se dogodio. Ovaj posjet je ipak još jedan pokazatelj da se dvije zemlje ne vežu samo u gospodarskoj suradnji, već i u međusobnim interesima za održavanje mirnog poretka na Bliskom istoku i Srednjoj Aziji.
Ruski domaćini su bili slatkorječivi i blagoglagoljivi prema svojem de facto južnom susjedu. Povijesno su Rusija i Iran imali ambivalentne odnose. Rusija je imala velik utjecaj na kadžarskom dvoru, a za vrijeme vladavine prvog šaha Pahlavija ruske su trupe i fizički ušle u zemlju, kao što su Kozaci to radili u ime Carske Rusije desetljećima prije. Posebno se taj utjecaj osjetio na sjeveru zemlje, uz Kaspijsko more. Nakon uspjeha Oktobarske revolucije, podjednaka komunistička revolucija je isprobana u sjevernoj iranskoj pokrajini Gilan, gdje je Mirza Kučak Han stvorio kratkotrajnu Socijalističku republiku Gilan. Kako se Iran nakon Drugog svjetskog rata okrenuo američkoj hegemoniji, odnosi s Moskvom su zahladili, posebice jer je šahov režim zatvarao članove Tudeha, iranske komunističke stranke.
Islamska revolucija 1979. promijenila je stvari, a prije svega je ponovno uspostavila suverenitet sada Islamske Republike Iran spram velikih sila poput Velike Britanije i SAD-a, ali i protiv religija protivnom Sovjetskom Savezu. Među mnogobrojnim krilaticama Islamske revolucije jest i vrlo jasan i kratak povik 'Na garbi, na šargi' – Ni Istok niti Zapad, već samo Islamska Republika kao zaseban pravac. Povijesno neutralna nacija, Islamska republika Iran je vrlo skoro nakon devastirajućeg Iransko-iračkog rata, ali i tijekom njega, postao ključnim akterom u regiji, a sama revolucija i državni sustav nadahnuo je mnoge političke pokrete u regiji, ali i šire kako bi se suočili s autokratskim vlastima u svojim državama.
Iran je trenutačno na velikom ispitu. Uključenost Teherana kao savjetodavca u Bagdadu nakon pada režima Sadama Huseina i uloga koju ima u Siriji u suglasju s drugim državama (napose s Rusijom, Irakom i Turskom) pokazat će odlučnost Irana da se uspješno suoči s regionalnim poteškoćama i da se upusti u regionalnu suradnju te zaustavi strane intervencije. Rusija se ovdje pokazala kao povjerljiv partner Irana i strateški gledano dvije zemlje mogu promicati svoje zajedničke interese na raznim razinama. Svakako su dani Hladnog rata završeni i u Iranu, te da se Teheran nastoji priključiti Šangajskoj organizaciji za suradnju, odnosno tijelu neliberalnih demokracija u kojem se Iranci jako dobro osjećaju, osobito spram arogancije drugih svjetskih sila.
Ovi novi odnosi prije svega označuju iransku ključnu ulogu u regiji, ukazuju da ne postoji niti jedan stupanj stabilizacije Bliskog istoka, niti jedna politička ideja, koja može uspjeti bez Irana kao ključne regionalne nacije. Iran može imati vrlo pozitivnu ulogu u stabilizaciji regije, a gospodarski privlači tržište u zemlji i oko nje koje broji više od 120 milijuna ljudi. Ovi veliki potencijali samo čekaju da se iskoriste, a Barack Obama je barem bio dovoljno dalekovidan da shvati to. Donald Trump to nije. Posljedično, Iran se okrenuo Rusiji i Kini kao svjetskim silama koje razumiju značaj Islamske Republike na regionalnoj, ali i globalnoj osnovi. Iran bi Rusiji mogao biti regionalni ulaz, a podjednaku zamisao ima i Indija.
Međutim, nije sve gotovo u američko-iranskim odnosima. Taj odnos gotovo liči na klasičnu love-and-hate vezu u kojemu jedni ne mogu bez drugih, a osobito se to tiče konzervativnijih snaga u američkoj i iranskoj politici. No, Trump se želi povezati bolje s Rusijom, zbog čega je pod prismotrom obavještajne zajednice i zajedljivih Republikanaca. Nije nemoguće da u tom procesu Moskva može jednostavno napustiti Irance i zajedno s Amerikancima stvarati novu regionalnu sliku Bliskog istoka. Rohani je u Moskvi i zato da se uvjeri kako ruska strategija neće biti napuštena. Ona uključuje stvaranje bilateralnih i strateških partnerstava sa zemljama diljem svijeta, koje time čine protutežu zapadnim interesima. Volio li Trump Rusiju ili ne, njegova taktika neće osujetiti ruski partnerski plan s Iranom kao jednim od glavnih stupova regionalnog poretka. Donekle to potvrđuje i potpisivanje zajedničke izjave na 16 stranica pod nazivom 'Kretanje prema sveobuhvatnoj strateškoj suradnji' kojim se nastoji proširiti bilateralna suradnja dviju država na gotovo svim područjima, od politike i obrane do gospodarstva i kulture.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
