Hoće li poraz Kijeva biti i poraz Amerike? Veliki osvrt na promišljanja bivšeg ukrajinskog predsjednika Leonida Kučme koji je znao održati mir iako je bio svjestan da Ukrajina nije Rusija

Jedna od glavnih tema u međunarodnoj politici zadnjih dana je mogućnost da bi SAD mogao prestati podupirati Ukrajinu vojno i financijski. Ako do toga dođe to ne bi bilo do predsjednika Bidena već do otpora koji se stvorio u Kongresu, primarno na strani republikanaca (iako možda već i pokoji demokrat privatno sumnja u daljnje podupiranje Kijeva). No, mora se reći i to da je Bidenu nekako ovih dana puno važnije isticati potporu za Izrael u ratu protiv Hamasa nego za Ukrajinu protiv Rusije. Može li SAD aktivno podupirati dva ratna saveznika ili od jednog već polako odustaje?

To je pitanje koje je u podužem intervjuu za britanski The Guardian odlučio prokomentirati bivši ukrajinski predsjednik Leonid Kučma (85). Ovo je njegov prvi intervju za neki zapadni list još od 2015. godine te je svakako zanimljivo osvrnuti se na njegove stavove imajući u vidu da je riječ o čovjeku koji je vodio Ukrajinu dosta dugo, od 1994. do 2005. godine, a prije toga, od 1992. do 1993. bio je premijer.

Valja se prvo prisjetiti ukratko tko je Leonid Kučma i na koji način je vodio Ukrajinu. Porazio je 1994. na izborima prvog ukrajinskog predsjednika, Leonida Kravčuka. Ovaj prvi Leonid je pak već neposredno nakon raspada SSSR-a konstatirao da bi Ukrajina bila najsigurnija kao članica NATO-a. Kučma je pak zauzeo donekle neutralniji stav po tom pitanju. Zapravo za vrijeme Kučme rusko-ukrajinski odnosi počeli su se uzdizati.

Kučma – ruski govornik s industrijskog jugoistoka Ukrajine i bivši direktor sovjetske tvornice raketa – potpisao je dva povijesna sporazuma s Rusijom koji su jamčili granice Ukrajine nakon SSSR-a: Budimpeštanski memorandum iz 1995. i Ugovor o prijateljstvu iz 1997., dogovoren s Borisom Jeljcinom, s kojim je imao dobre odnose.

Nakon što je ponovno pobijedio na izborima 1999. mogao je kasnije 2004. tražiti i treći mandat, no odbio je to učiniti te je umjesto toga podržao za predsjedničkog kandidata Viktora Janukoviča. Jasno, kako i znamo, cijela ova priča s Ukrajinom je eskalirala kada ja 2014. za vrijeme pobune na Majdanu s vlasti srušen predsjednik Viktor Janukovič koji je slovio za pro-ruskog političara.

Znači li to da je i Kučma bio "pro-ruski"? Ne baš. Kučma je još od 90-ih više birao neutralniju poziciju te je kasnije, kada je izbila Narančasta revolucija 2004., pokušao biti posrednik između Viktora Janukoviča i Viktora Juščenka.

Čak i kad je izbio rat u Donbasu 2014. Kučma je opet stupio na scenu kao potencijalni posrednik nudeći se za pregovore između sukobljenih strana, no nije ostvario nešto konkretno po tom pitanju.

Dok je pak bio na vlasti u Ukrajini je cvala korupcija kao nikad ranije, a iz te ere se nova oligarhijska klasa uvelike održala i do današnjih dana. Krajem 90-ih počelo se dosta toga otkrivati, mediji su postajali hrabriji, a imali su i jaču podršku sa Zapada. Kučma je pak reagirao krajnje autoritarno - 1999. kreće velika kampanja medijske cenzure te dolazi do uhićenja brojnih novinara.

2000. je u blizini Kijeva otet i ubijen istaknuti gruzijsko-ukrajinski novinar Georgij Ruslanovič Gongadze. S Olenom Pritulom bio je utemeljitelj online lista Ukrajinska Pravda.

Okolnosti njegovog ubojstva postale su nacionalni skandal te je došlo do prosvjeda protiv Kučme, naročito nakon što su se pojavile audio vrpce na kojima se mogu čuti Kučma, predsjednik parlamenta Volodimir Litvin, te drugi visoki dužnosnici kako razgovaraju o tome da bi Gongadzea trebalo "ušutkati" zbog njegovih izvještaja o korupciji u online listu.

To je ukratko ostavština Leonida Kučme - korupcije, promocija oligarhije, autoritarno vladanje, nestanak novinara, ali i oprezno jačanje odnosa s Rusijom u vrijeme kad je izgledalo da će se Ukrajina posve okrenuti Zapadu.

Što isti Kučma ima danas za reći o svemu? Očito više nema nikakve simpatije prema Rusiji (vjerojatno nije ni imao, a odnosi iz njegovih mandata više su bili stvar praktičnosti). U jučerašnjem intervjuu odmah se osvrnuo na blokadu američke pomoći u Kongresu. Istaknuo je kako će "SAD izgubiti lice pred svijetom ako sad napuste Ukrajinu". Nadalje, poručio je kako su "pogreške Zapada" dovele do invazije koju je naredio Vladimir Putin.

Putina pak opisuje kao karijernog KGB operativca koji je, prema njemu, još uvijek u toj primarnoj ulozi. "To je njegova profesija, sa svime što ide s tim. Ljudi kažu da je opsjednut Ukrajinom, da je to njegova manija, ili možda mentalni poremećaj. Možda su u pravu", rekao je.

24. veljače 2022. Kučma i njegova supruga Ljudmila bili su u središtu Kijeva kad je Rusija napadala. "Bio sam siguran da je Putin sposoban izvršiti invaziju, ali nisam bio siguran hoće li se zaista odlučiti na invaziju... Tog su nas jutra probudile eksplozije. Bilo je strašno, šok. Vidio sam dva bombardera kako lete iznad moje glave na ulici", ispričao je.

"Putinov cilj nije bio samo zauzeti zemlju, već i uništiti koncept same Ukrajine, kao konkurentne alternative Rusiji", rekao je. "Dokaz za to su strašni ljudski gubici i žrtve koje je Putin spreman učiniti za ovo", navodi Kučma.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.