Italija, Slovenija, Hrvatska, Albanija - sve NATO članice, sve zemlje sa znatnom jadranskom obalom. Na popisu nedostaje samo jedna, Crna Gora. Ona također ima znatan izlaz na Jadran, ali nije (još) NATO članica. Drugim riječima, kada bi Crna Gora postala dio ove Zapadne vojne alijanse, NATO bi imao potpunu geostratešku kontrolu nad Jadranom.
Iz perspektive geostrategije riječ je o itekako značajnom prostoru. Ovaj najsjeverniji dio Mediterana bio je oduvijek važan i zasigurno će biti u godinama koje dolaze. Svjedočimo širenju nestabilnosti iz pravca Bliskog istoka i sjeverne Afrike, a Mediteran je već postao krizno žarište zbog velikog vala imigranata koji svakoga dana stižu do Europe.
Među tim ljudima, koji u očaju bježe iz svojih uništenih zemalja - a uništene su primarno agresivnom politikom Zapadnih sila i njihovim neo-kolonijalnim ambicijama - nalaze se vjerojatno i vrlo opasne osobe. Prema pojedinim analizama pripadnici terorističke mreže ISIL upravo se zajedno s migrantima prebacuju u Europu gdje uspostavljaju svoje tzv. "ćelije spavača", odnosno skupine koje bi mogle jednog dana, po naredbi, proširiti kaos na teritorij Europe.
Jadransko more nije u toj mjeri pogođeno koliko i južna talijanska obala, ali je važno i zbog drugih razloga. Ovih dana upravo promatramo napetu situaciju oko Grčke. Unatoč činjenici da cijeli euro projekt danas još uvijek izgleda kompaktno, nije teško zamisliti blisku budućnost u kojoj bi potencijalno južne EU članice počele otpadati.
Tu se ekonomija, kao i uvijek, počinje isprepletati s geopolitikom. Zapad danas može biti miran po pitanju Grčke jer njena vlast nije ni približno radikalna koliko bi mogla biti - SYRIZA ovih dana samo želi sporazum sa svojim kreditorima, a nekoć je, dok još nije bila na vlasti, pričala o svemu i svačemu, pa i o napuštanju NATO saveza. Mada takav scenarij danas u Grčkoj nije aktualan, to je NATO-u ipak dovoljan razlog da zadrži što čvršću kontrolu nad prostorom Balkana, naročito kada je riječ o strateškom izlazu na Jadransko more.
Kako smo i istaknuli, u NATO-ovoj "jadranskoj kolekciji" (ako ne računamo uski BiH izlaz na Jadran kod Neuma) nedostaje još samo Crna Gora. Kada Crna Gora postane NATO članica NATO će biti apsolutni gospodar Jadranskog mora - prostora kojim velike sile čak ni u vrijeme najžešćeg Hladnog rata nisu mogle vladati.
Jadran, prostor od strateške važnosti za NATO paktBez obzira na politiku balansiranja između Istoka i Zapada, činjenica jest da je tadašnja Jugoslavija svojim samim postojanjem spriječila da velike sile postanu gospodari Jadrana. Sada, četvrt stoljeća nakon raspada Jugoslavije i cijelog socijalističkog bloka, NATO je na korak do ostvarenja svog cilja.
Otpor po tom pitanju u Makedoniji može eventualno iskazati samo narod, jer politički establišment, kako onaj na vlasti, tako i onaj u opoziciji, sigurno neće.
Generalni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, sastao se 15. travnja ove godine s crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem te pohvalio "znatan crnogorski napredak prema NATO članstvu". Stoltenberg je, izgleda, oduševljen, crnogorskim entuzijazmom za ulazak u ovu vojnu alijansu - "Crna Gora je šampion regionalne kooperacije. Vi ste pokazali u brojnim navratima kako dijelite naše vrednote", poručio je Stoltenberg te se pritom posebno zahvalio Crnoj Gori na financijskoj i operativnoj potpori NATO-ovoj misiji u Afganistanu.
Crna Gora želi u NATO. Željela je još i dok je bila u zajedničkoj državi sa Srbijom (Državna zajednica Srbija i Crna Gora). Podsjetimo, Crna Gora postaje samostalna država 2006. kada se odvaja od Srbije. Neposredno nakon toga otvara trajni ured pri NATO-u u Bruxellesu. Iste godine Crna Gora postaje članica NATO-ovog programa "Partnerstvo za Mir" (na summitu u Rigi). Drugim riječima, NATO-ove trupe dobivaju dopuštenje za slobodno kretanje preko teritorija Crne Gore.
Nedugo zatim Crna Gora potpisuje sporazum sa SAD-om u kojem se obvezuje kako će uništiti svoju staru vojnu opremu, što je preduvjet za ulazak u NATO (i SAD-u uvijek važna stavka jer se otvara jedno novo tržište za američke proizvođače oružja). U godinama nakon toga Crna Gora je slala svoje trupe u NATO misije.
Plan je bio da Crna Gora uđe u NATO u isto vrijeme kad i Makedonija, odnosno kako su Hrvatska i Albanija zajedno ušle u NATO 2009. No, to se ipak još uvijek nije dogodilo, djelomično i zbog spora između Makedonije i Grčke.
Pojedine zemlje posebno urgiraju za što brži ulazak Crne Gore u NATO pakt - Hrvatska, Slovenija, Rumunjska, Turska, Njemačka i SAD.
Očekivalo se da bi Crna Gora mogla dobiti pozivnicu za vrijeme prošlogodišnjeg NATO summita u Wallesu, no, prošla godina obilježena je krizom u Ukrajini i širenje NATO-a na još jednu novu članicu bio je za NATO tada riskantan potez - da ne bi Rusija dobila ideje da se i ona krene "širiti" u isto vrijeme, a kapacitet je pokazala aneksijom Krima.
NATO prošle godine jednostavno nije bio spreman za Crnu Goru, nisu još imali adekvatnu prisutnost na istoku Europe kojom bi mogli djelovati u slučaju da Rusija uzvrati novim aneksijama. Danas je pak situacija drugačija - NATO je dovukao znatne snage na istok Europe, a do kraja ove godine prisutnost će biti i znatno veća, uključujući i američko teško naoružanje i artiljeriju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.