Iranski mediji bruje o mogućnosti da se na izborima 19. svibnja pojavi i ženski kandidat. Radi se o jedinoj ženi koja je u Islamskoj republici imala mjesto ministra, Marzije Vahid Dastdžerdi. Ona je bila ministrica zdravstva i medicinskog obrazovanja od 2009. do 2012. u drugoj vladi predsjednika Mahmuda Ahmadinežada. Kao članica iranske principalističke odnosno konzervativne političke frakcije, Dastdžerdi je bila hvaljena, ali nije uspjela svoj ministarski mandat privesti kraju, jer je otpuštena u rujnu 2012. nakon što je došlo do razlike u mišljenjima između nje i Ahmadinežada. Radilo se o političkoj borbi, jer je Dastdžerdi htjela da na mjestu njezinog zamjenika ostane Bager Laridžani, jedan od tri brata Laridžanija (Ali je predsjednik iranskog parlamenta, dok je Sadek čelnik iranskog sudstva). Radi se o moćnoj političkoj obitelji koja je sama razjedinjena, ali koja je složno stala protiv Ahmadinežada. Kako Dastdžerdi nije htjela prihvatiti odlazak svog zamjenika, Ahmadinežad se odlučio na njezinu zamjenu, a bivša ministrica se vratila svojoj medicinskoj profesiji. U travnju 2015. dobila je ponovno određen politički status nakon što ju je Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei postavio za članicu nadzornog odbora fondacije Imam Homeini.
Dastdžerdi se natjecala na parlamentarnim izborima u veljači prošle godine kao članica principalista, međutim nije uspjela ući u Madžlis. Osvojila je u Teheranu 860 tisuća glasova i time bila 35. po rangu. Međutim u posljednje vrijeme se sve više govori da bi se konzervativci mogli sučeliti s trenutačnim predsjednikom Hasanom Rohanijem putem kandidatkinje za prvu iransku predsjednicu u povijesti te zemlje. Ta odluka nije nelogična. U svim zemljama s konzervativnom političkom kulturom, gdje realno postoji manje mogućnosti političkog vodstva žena, političarke su ponajviše uspijevale putem konzervativnih izbornih lista. Razlog tome je što ultrakonzervativni birači u tome ne vide poteškoću i napredovanje liberalnih i feminističkih snaga, već jamstvo da se vizija svijeta i položaj žena u tom svijetu time neće mijenjati. Napisano je na tone knjiga i članaka o položaju žena u islamskoj politici i većinom teškoj mogućnosti dolaska do visokih političkih položaja. Ta činjenica nije vezana uz kanonska prava islama koliko uz dugotrajne običaje.
U Islamskoj republici Iran svaki kandidat prolazi kroz nadzor Vijeća čuvara, čije su dvije glavne funkcije proučavanje da li su svi izglasani zakoni parlamenta u skladu s ustavom i islamskim pravom, te proučavanje da li je kandidat za visoku političku funkciju podoban i vjeran načelima islama i Islamske republike. Do sada Vijeće čuvara, koje se sastoji od šest islamskih pravnika i šest ustavnih pravnika, nije dopustilo niti jednoj ženi kandidaturu za predsjedničku poziciju. U iranskom ustavu, u članku 115, određuju se preduvjeti za predsjedničke kandidate: mora imati iransko porijeklo, iransko državljanstvo, administrativne kvalitete, dobar glas i prošlost, čestitost i bogobojaznost, mora biti vjernik i biti uvjeren u temeljna načela Islamske republike Iran. Ujedno se kazuje da kandidat mora dolaziti iz skupine religijskih i političkih ridžala - što se s arapskog prevodi kao 'muškarci' i kao 'osobe'. Neki ultrakonzervativni krugovi time tumače da bi se moralo poštivati izravno arapsko tumačenje, ali to nije mišljenje i većine Vijeća čuvara.
Tako je 31. prosinca glasnogovornik Vijeća čuvara Abas Ali Kadhodei izjavio medijima da ne postoje prepreke koje bi spriječile žene da se registriraju kao predsjednički kandidati. Isto je potvrdio jedan od najvećih živućih teoretičara principalističkog pokreta Mohamad Reza Bahonar. Dastdžerdi je 25. prosinca prošle godine, zajedno s deset drugih poznatih ličnosti iz konzervativne frakcije, osnovala Popularni front snaga Islamske revolucije kako bi ujedinila konzervativce i da bi konzervativci mogli imati jednog kandidata za predsjednika. To se dogodilo nakon što je Islamska koalicijska stranka najavila za svog konzervativnog predsjedničkog kandidata bivšeg ministra kulture i islamskog vodstva Mostafu Mirsalima. Front sljedbenika linije imama i vođe najavio je 18. prosinca da će kandidat konzervativaca biti njihov vođa Mohamad Reza Bahonar, a još prije je Jedinstvena stranka otkrila da bi kandidirala Rostama Kasemija i Hamida Rezu Hadži Babaija, od kojih je prvi bio ministar nafte, a drugi ministar obrazovanja u vladama Mahmuda Ahmadinežada. Dobar dio njih se sada pridružio konzervativnoj uniji u kojoj će zasigurno doći do mučnih razgovora oko biranja jednog kandidata. Protekli su predsjednički izbori pokazali koliko je opasno imati više konzervativnih kandidata, koji su međusobno iscijepali konzervativne glasove i time omogućili Hasanu Rohaniju laganu pobjedu.
Poteškoća u pronalaženju pravog kandidata pogoduje Dastdžerdi. Time bi konzervativci napravili velik presedan, te zadobili povjerenje mnogih Iranki uvjerenih u promjenu stava dijela političara i institucija prema ulozi žene u iranskoj politici. Sredinom siječnja je konzerativni zastupnik Adžorlu u jednom razgovoru rekao da je moguće da se obistini kandidatura gđe Dastdžerdi. Čini se da zbog toga nitko nije više sretniji do reformista, koji hvale mogućnost Dastdžerijine kandidature više od samih konzervativaca. Čelnica ženske frakcije parlamenta i reformistička zastupnica Teherana Parvane Salahšuri smatra da se radi o dobroj ideji za razdiobu glasova koji bi išli Rohaniju, ali upozorava da kandidatkinja nema potrebnu karizmu i ne može pobijediti trenutačnog predsjednika. Stav je umjerene struje, kojoj pripada Rohani, da bi bilo zanimljivo imati ženskog protukandidata, što bi poboljšalo iranski imidž u svjetskoj javnosti, ali da istovremeno ona neće biti težak protivnik pa su i više nego za kandidaturu Dastdžerdi.
Doista, konzervativci u Iranu su u teškoj poziciji jer ne mogu pronaći vrijednog protukandidata Rohaniju. Ahmadinežad, koji je najavio svoju želju da se ponovno kandidira za predsjedničko mjesto, je dobio snažnu poruku protiv takvog koraka, nakon što ga je javno savjetovao Hamenei da ne traži izlike koje bi mogle dovesti do prosvjeda još većih od onih 2009. Unatoč tome, Ahmadinežad je i dalje znatno prisutan u iranskoj javnosti, a zanimljivo je da su gotovo svi relevantni kandidati o kojima konzervativna frakcija razmišlja proizašli iz njegova dva kabineta. Tu je i zamjenik čelnika sudstva Ebrahim Raisi, pripadnik novije generacije višeg klera kojega je Hamenei postavio za voditelja hrama Imama Reze u Raisijevom (i Hameneijevom) rodnom gradu Mašhadu, najvažnijem svetištu šijizma u Iranu. To je čak navelo neke zapadne medijske kuće da propituju nije li upravo Raisi budući vrhovni vođa Irana. Njegova vrlo konzervativna usmjerenost izazvala je mnogobrojne rasprave u svijetu, mahom lišene istinskog poznavanja unutariranskih prilika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
