Američko-ruski dogovor oko prekida vatre u jugozapadnoj Siriji, temeljen na susretu Vladimira Putina i Donalda Trumpa u Hamburgu, poziva da se izbace strani borci koje podupire Iran iz strateški važnog sirijskog područja koje graniči s Izraelom i Jordanom. Ovaj dogovor nije zapravo niti potvrđen službeno od State Departmenta, ali se očito odnosi na Brigadu Kuds Islamske Revolucionarne Garde i libanonskog Hezbollaha, koji ne bi smjeli doći do Golanske visoravni, koja je pod okupacijom izraelske vojske, niti uzduž jordanske granice. I dok Rusija možda može zatražiti od svog iranskog saveznika manju vidljivost iranskih snaga, pitanje je koliko utjecaja ima među borcima Hezbollaha.
Prije svega, odbacivanje snaga Hezbollaha je glavni interes Izraela. Hezbollah aktivno podupire vladu u Damasku i šalje vojnike u Siriju od 2012. Do 2014. njihovo uključenje je počelo dobivati sve veću potporu vladinih snaga u cijeloj Siriji. Iako postoje različite statistike, smatra se da je u Siriji nekoliko tisuća boraca Hezbollaha te da su do 2015. libanonski šijiti izgubili oko 1500 ljudi u borbi. Hezbollah je osobito aktivan u sprječavanju prelijevanja pobunjenika iz Sirije u Libanon.
Hezbollah na arapskom jeziku znači 'Božja stranka' i odnosi se na političku stranku i vojno krilo šijitskih muslimana u Libanonu. Stvoren je 1982. nakon izraelske invazije na južni Libanon i okupacije koja je trajala do 2000. godine. Glavni cilj stranke jest dovođenje islamske republike iranskog oblika u Libanon i borba protiv imperijalizma, međutim pragmatičan pristup realnosti doveo je do sasvim drugačijih oblika djelovanja. Prijateljski odnosi s Iranom i Sirijom naveli su ove dvije zemlje na znatnu organizacijsku i financijsku podršku Hezbollahu, a posebno tijekom izraelske agresije. Izraelske obrambene snage povukle su se iz Libanona 2000. nakon dva desetljeća okupacije. Od tada je Hezbollah dobio veću moć u zemlji i zapravo postao priznatom političkom strankom, jednom od stupova stabilnosti Libanona.
Osim svog interesa u širenju političkog ustrojstva iranskog oblika, Hezbollah je također postao jednim od boraca protiv Izraela i za palestinsku nezavisnost. Stoga je vanjska i bliska suradnja s Damaskom i Teheranom stvorila snažan front protiv izraelskih interesa pa i nastojanja utjecaja na libanonsku politiku. Kroz savezništvo s ove dvije zemlje, skupina je očuvala svoju samobitnost, te geopolitičku i vojnu međuovisnost. Na temelju te međuovisnosti, 2011. Hezbollah je razmišljao o intervenciji u Siriji kako bi se suzbio revolucionarni val tzv. Arapskog proljeća. Već iduće godine, odluka je donesena za aktivnu potporu vojsci i vladi Bašara al-Asada. Tijekom vremena, Hezbollah se pokazao ključnim igračem u sirijskom ratu te vrlo snažna brana terorističkoj skupini Daeš i Džabhat al-Nusra. U stvari, bez prisustva Hezbollaha na terenu, sirijska vlada vjerojatno ne bi uspjela sama obraniti Damask, što zbog terorističke prijetnje, što zbog navale sirijske oporbe.
Uloga Hezbollaha u Siriji se naglo promijenila 2013. Od prvenstveno savjetodavne misije, Hezbollahove snage su se uključile u izravni sukob te su se u velikom broju pridružile sirijskoj državnoj vojsci. Time je Hezbollah otpočeo ofenzivne operacije u ime Damaska. Zbog svojeg iskustva, obučavanja i snage, Hezbollah je znatno pridonio 'čišćenju' terena od neprijatelja. To Hezbollah čini jer želi očuvati sirijsku potporu, dotok iranskog i sirijskog materijala i novca, te onemogućiti dolazak sirijske sunitske islamističke vlasti u Damask.
Zbog Hezbollahovog stava protiv Daeša, Sjedinjene Države i Europska Unija promijenili su stav prema organizaciji. Prije su stavljali Hezbollah na listu terorističkih organizacija, ali američke ustanove su prošle godine maknule Hezbollah s tog popisa i prihvatile njegovu ulogu kao libanonsku šijitsku političku organizaciju/pokret. Europska unija je taj korak učinila davno prije, prepoznavši pozitivnu ulogu Hezbollaha u Libanonu. Sve je to pokazalo međunarodnoj zajednici da je Hezbollah važna i potrebna snaga na Bliskom istoku. Protiv takvog priznavanja Hezbollaha, naravno, je Izrael. Lobiranje Tel Aviva bi uskoro moglo završiti ponovnim vraćanjem Hezbollaha na omraženu američku listu, jer Donald Trump sve više pokazuje pokorno slušanje i prihvaćanje svih protušijitskih mjera.
Među tim mjerama jest i hapšenje dvojice Hezbollahovih operativaca u New Yorku i Michiganu početkom lipnja. Oni su pripremali osvetu za ubojstvo libanonskog vojskovođe Imada Mugnije 12. veljače 2008. Dakle, gotovo nakon deset godina, Ali Kurani i Samer el Debek su uhapšeni jer su nadzirali nekoliko pojedinaca povezanih s ubojstvom Mugnije iz izraelskog vojnog i obavještajnog kruga. Iako se napad nikad nije dogodio, podaci koje je Kurani slao u Libanon mogu se protumačiti kao priprema za budući teroristički čin. Od 2009. do 2015. Kurani je navodno slao dokumente i memorijske kartice pune podataka o osoblju Izraelskih obrambenih snaga u New Yorku, a čini se da je i pripremao neki oblik kemijskog napada. Ujedno se pokušava dokazati da su Hezbollahovi ciljevi raspršeni i različiti, s obzirom da su ova dvojica skupljala informacije po cijelom svijetu.
Trenutno FBI ne smatra da se doista planirao istinski napad, već da je sama prijetnja dovoljna politička poruka koju Hezbollah želi prenijeti. U stvari, Hezbollah se suzdržava od bilo kakvog oblika terorističkog napada, ali ga to ne spašava od mogućnost pada statusa u međunarodnim očima. Veliko pomaganje Asadu je odagnalo Hezbollah i od Hamasa, pokreta koji podjednako podupire islamističku viziju i oslobođenje Palestine od izraelske okupacije, ali sa sunitskog stajališta. To je Izraelu godilo, ali posljednjih nekoliko mjeseci su se u Bejrutu sastajali čelnici obje organizacije.
Zadnji takav susret bio je 14. lipnja kada su razgovarali zamjenik političkog ureda Hamasa Musa Abu Marzuk i generalni tajnik Hezbollaha Hasan Nasrallah. Ovaj susret, što nije nemalo važna činjenica, događa se nakon blokade Katara i govora o Hamasovom odlasku iz Dohe. Osim toga, dvije skupine se boje da će ih SAD ponovno klasificirati kao terorističke organizacije. Zbog toga Hamas i Hezbollah promišljaju zajedničku potporu političkom rješenju u Siriji i kako kriza u Perzijskom zaljevu povezuje dvije stranke. Brine ih i mogućnost izraelskog napada, pa se govori i o ujedinjavanju na vojnom planu kako Izrael ne bi mogao mirno napasti bilo koju stranu. Nije tajna da je Hezbollah u prošlosti, a vjerojatno i danas, pružao financiranje, obučavanje, materijal i potporu Hamasovim kadrovima u Libanonu. S druge strane, Nasrallah je u potrebi za Hamasom kako bi pospješio svoju popularnost među arapskim javnim mnijenjem koje je izgubio uključivanjem u rat u Siriji i Iraku protiv sunitskih muslimana. Kako je Hamas sunitski pokret, novi savez dviju islamističkih stranaka može doprinijeti povratku suradnji, s potporom Irana i Sirije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
