Afganistan se i dalje teško povezuje s demokratskim poretkom ili oslobođenom zemljom, unatoč tome što je nedavno završena prva mirna tranzicija političke vlasti u povijesti te zemlje. Činjenica kojom se ne može pohvaliti mnogo zemalja sličnog povijesnog tijeka značajno je isticana u svjetskim medijima kao konačni dokaz utjecaja zapadne intervencije u Afganistanu. Novi predsjednik Ašraf Gani preuzeo je vođenje države od Hameda Karzaija, a na inauguraciji je zajedno s mnogobrojnim zapadnim vođama slavio mir u zemlji čije je samo ime bilo simbol za nasilne sukobe i nerede. Međutim, Afganistan je i dalje jedna od najsiromašnijih i najnerazvijenijih zemalja gdje je središnja vlast i dalje sumnjiv pojam, a realni događaji na terenu pokazuju da je Ašraf svoju mirnu tranziciju na izborima dobio tek privolom stvarnih vladara Afganistana – gospodarima rata (warlords).
Afganistanski gospodari rata smatraju se najnegativnijom pojavom u afganistanskoj politici. Taj pogled zanemaruje da su oni oduvijek činili sastavnicu afganistanskog društva. U kontekstu posttalibanskog Afganistana, gospodari rata zamjenjuju funkcije vlade i pružaju usluge koje središnja vlast nije u stanju. Među njima je i dalje najvažnija sigurnost. Tijekom desetljeća sukoba u Afganistanu, glavni regionalni etnički ili politički vođe branili su i osiguravali velike prostore od ostalih regionalnih vođa, ili od brutalnog talibanskog režima i drugih terorista.
Svi afganistanski gospodari rata dolaze iz vojnog zaleđa, te su u nekom vremenu predstavljali svoju etničku, jezičnu ili regionalnu zajednicu. To je tradicija koja je nastavak povijesnog razvoja Afganistana. Zemlja je malo kada u povijesti bila centralizirana. Nastala je kao tampon zona između Britanskog Indijskog carstva i Ruskog carstva, a sastojala se od cijepanja nekoliko jedinstvenih cjelina. Tako je područje grada Herata oduzeto iranskoj provinciji Horasan, dok je jug zemlje odcijepljen od Balučistana, što i danas tvori raspre i terorističke aktivnosti na području Afganistana, Pakistana i Irana. Sjeverne teško prohodne doline i vrhunci naseljeni su zajednicama koje danas imaju vlastite države u Srednjoj Aziji. Na lokalnim razinama to je značilo da postoje snažne poveznice s tradicionalnim društvenim strukturama, koje su se temeljile na moći i pružanju sigurnosti.
Nakon pada talibana i uvođenja nove državne vlasti, nastojalo se, po prvi puta u povijesti, snažno centralizirati zemlju te uspostaviti moć i autoritet u Kabulu. Ali predsjednik Karzai i zapadne koalicijske snage unutar NATO Saveza ubrzo su shvatili da su gospodari rata, protiv kojih su se ispočetka borili, zapravo ovdje sa svrhom, te da su puno vrijedniji kao saveznici koji doista imaju moć ostvariti političku i vojnu stabilnost. Stoga je pokrenuta dalekosežna politika ...
Afganistanski gospodari rata smatraju se najnegativnijom pojavom u afganistanskoj politici. Taj pogled zanemaruje da su oni oduvijek činili sastavnicu afganistanskog društva. U kontekstu posttalibanskog Afganistana, gospodari rata zamjenjuju funkcije vlade i pružaju usluge koje središnja vlast nije u stanju. Među njima je i dalje najvažnija sigurnost. Tijekom desetljeća sukoba u Afganistanu, glavni regionalni etnički ili politički vođe branili su i osiguravali velike prostore od ostalih regionalnih vođa, ili od brutalnog talibanskog režima i drugih terorista.
Svi afganistanski gospodari rata dolaze iz vojnog zaleđa, te su u nekom vremenu predstavljali svoju etničku, jezičnu ili regionalnu zajednicu. To je tradicija koja je nastavak povijesnog razvoja Afganistana. Zemlja je malo kada u povijesti bila centralizirana. Nastala je kao tampon zona između Britanskog Indijskog carstva i Ruskog carstva, a sastojala se od cijepanja nekoliko jedinstvenih cjelina. Tako je područje grada Herata oduzeto iranskoj provinciji Horasan, dok je jug zemlje odcijepljen od Balučistana, što i danas tvori raspre i terorističke aktivnosti na području Afganistana, Pakistana i Irana. Sjeverne teško prohodne doline i vrhunci naseljeni su zajednicama koje danas imaju vlastite države u Srednjoj Aziji. Na lokalnim razinama to je značilo da postoje snažne poveznice s tradicionalnim društvenim strukturama, koje su se temeljile na moći i pružanju sigurnosti.
Nakon pada talibana i uvođenja nove državne vlasti, nastojalo se, po prvi puta u povijesti, snažno centralizirati zemlju te uspostaviti moć i autoritet u Kabulu. Ali predsjednik Karzai i zapadne koalicijske snage unutar NATO Saveza ubrzo su shvatili da su gospodari rata, protiv kojih su se ispočetka borili, zapravo ovdje sa svrhom, te da su puno vrijedniji kao saveznici koji doista imaju moć ostvariti političku i vojnu stabilnost. Stoga je pokrenuta dalekosežna politika ...
