Pojednostavljeni pregled pristupa međunarodnim političkim odnosima temelji se na tri glavna pravca. Jedan je univerzalistički koji pomalo naivno misli da će uvođenjem liberalnog demokratskog poretka u sve zemlje svijeta spriječiti sukobe i stvoriti svijet bez rata. Tu je i realpolitički pristup koji temelji vanjsku politiku na broju tenkova i financijskih sredstava.
No, postoji i konstruktivistička vanjska politika, koja se temelji na identitetskim zasadama i koji odražava prepoznatljivost nacionalne države. Takvu politiku, primjerice, imaju Erdoganova Turska, Putinova Rusija ili Orbanova Mađarska. I to je model koji bi mogao sve više utjecati na političke procese u Europi.
A ta Europa je nakon bombaškog napada u Parizu napokon shvatila što doista znači globalizirano društvo i kako doista događaji na drugom kraju svijeta mogu utjecati na stvarnost na drugim kontinentima. Europa sigurno postaje dio svjetskog rata koji traje već niz godina, ali koji neće imati naličje Prvog i Drugog svjetskog rata, već globalnog terora i multipolarnih gospodarsko-vojnih sukoba.
Fizički teritorij tog sukoba će biti zemlje Bliskog istoka koliko i europske prijestolnice, a sve s istim uzorkom – bombaškim napadima, gađanjem infrastrukture, rušenjem zrakoplova, divljačkim napadima, zračnim bombardiranjima, i proxy ratovima. To je, uostalom, jedini način na koji podivljali islamistički ekstremisti mogu naglasiti svoju suprotnost globalizmu, procesu koji ih je paradoksalno uzdigao.
Istodobno, oni i razmišljaju globalno, te su samim time proizvod postnacionalnog globalnog pokreta koji teži uspostavljaju nekog imaginativnog globalnog društva. U tom globalnom razmišljanju takfirističkih terorista nastoji se izazvati kopneni sukob s koalicijom zapadnih vojski i Rusijom, kako bi takav sukob proglasili 'križarskim pohodom' i na temelju toga okupili muslimanski otpor.
Ova perfidna ideja je sasvim jasno ocrtana u posljedicama terorističkih napada bilo gdje na svijetu, jer je cilj da se utječe kolektivno na cijele nacije i da im sruše političke i društvene koncepte. To je, u načelu, napad na liberalne europske vrijednosti, koje su prvenstveno vrijednosti Zapadne i Sjeverne Europe, većinom protestantske radne i štedljive kulture čije države su davno osjetile stvarnu ugrozu potpunog uništenja teritorija i identiteta. Nasuprot njih stoje zemlje kojima su esencijalno liberalne vrijednosti atomiziranog pojedinca i manjina naprosto strane. To su zemlje koje su donedavno imale ozbiljnu ugrozu, totalitarni sustav vlasti i koje su preko noći bile primorane da hine svoju sklonost liberalnom sustavu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
