Još od početka naglog poniranja ekonomije u Hrvatskoj (gotovo identično se događa i u svim državama bivše SFRJ) nastoji se pronaći krivca za tešku situaciju.
Podobni ekonomski stručnjaci, koji operiraju putem vječno im dostupnog medijskog prostora, uvjerili su nas kako je za sve kriv veliki napuhani javni sektor.
Politika pak državne zaposlenike nije prozivala iz prostog razloga – ovo je bila izborna godina. Sada kada je obavljena tranzicija vlasti može se punom snagom krenuti u provođenje ekonomske politike koja će za cilj imati protjerivanje velikog broja radnika na ulicu.
Vlast u ovom slučaju igra običnu ulogu izvršitelja, dok su gore spomenuti "ekonomski stručnjaci" ništa doli PR agenti za politiku koja je od korice do korice skrojena u radionici MMF-a, ECB-a i financijske oligarhije.
Stoga bi bilo čak i pretenciozno kriviti aktualnu vlast za provođenje iste. Ali ih se svakako može prozvati za implementaciju potpuno tuđe ekonomske doktrine, što u konačnici otvara i temu o samoj neovisnosti jedne zemlje.
Jer neovisnu zemlju nikako ne čine samo himna i zastava, već u prvom redu autonomna unutarnja (i vanjska) politika.
Teorija koja govori da bi trebalo imati manji broj birokrata, ali učinkovitijih, je donekle točna. No, za ostvarenje takvog administrativnog aparata nužan je dugotrajan proces, re-edukacija kao i temeljite promjene u samom sistemu.
Prava je ludost očekivati da će, primjerice, u jednom dijelu administracije izbacivanjem polovice zaposlenika, ovaj drugi biti duplo učinkovitiji (imajući pritom za cilj uštedu od 50% na isplatu plaća).
To je ekonomska matematika na razini osnovne škole. Ipak, masovno otpuštanje radnika u državnoj službi će se provesti s jasnim ciljem – da što veća količina državnog novca (čitaj – našeg novca) završi u rukama izabranih poduzetničkih sila.
Taj proces je na zapadu besramno očit – kontinuirano se smanjuje broj zaposlenika u javnom sektoru, standard života građana naglo opada, ali se zato plaće i bonusi vodećim direktorima podižu sve do neba. Te ogromne količine novca koje završavaju u privatnim džepovima moraju od nekuda doći.
Možda trivijalan, ali itekako bitan element u raspravi o birokraciji su i same konotacije koje ta riječ izaziva. Prvo na što pomislite kada čujete riječ "birokracija" je nešto jako negativno – stajanje u redovima, beskrajne ladice nerazumljivih papira, velik trošak, neproduktivost, lijenost. Također ako za nekoga kažemo da je "birokrat" gotovo uvijek koristimo izraz u negativnom svjetlu.
Ipak, prava je istina da bez birokracije život kakav živimo bio bi nezamisliv. Da bi birokracija bila učinkovita kao prvo bitno je riješiti problem korupcije. Rješavanjem korupcije uvelike bi se riješili i drugi problemi, pa čak i tendencija stvaranja prenapuhane birokracije (mnogi odjeli se danas fiktivno stvaraju samo kako bi se u njima preko veze zaposlili podobni ljudi što je korupcija u najočitijem obliku.)
Što to znači u pojednostavljenim riječima?
Zamislimo slijedeće – vlast donese odluku da država više neće upravljati zatvorima jer su "neučinkoviti" i potrebna je odlučna "poduzetnička" ruka koja bi upravljala sektorom daleko bolje i uz manji trošak.
Kompletna institucija zatvora tako prelazi u ruke privatne kompanije. Umjesto da država plaća državne zaposlenike, sada direktno uplaćuje novac na račun vlasnika kompanije koja upravlja zatvorima. Regulacija je određena na način da država vlasniku isplaćuje poticaj prema količini posla (točnije – broju zatvorenika) koji on, tj. njegova kompanija, mora obavljati.
Već na temelju ovih podataka možemo vidjeti kako ovo postaje potencijalno opasna situacija.
Vlasniku kompanije, koju ćemo hipotetički nazvati "Moderni zatvori d.o.o.", u interesu je kapacitete puniti u što većem broju – drugim riječima, što on ima više zatvorenika, više novca stiže na njegov račun.
Neće mu biti potrebno dugo vremena da osnuje mali tajni pakt sa lokalnim sucima i policijom koja će mu slati "kriminalce" u izobilju.
Takav crni scenarij, koji zvuči kao nešto iz filma strave i užasa, mogao bi nam se desiti ukoliko dopustimo da se nemilosrdno provodi politika razaranja javnog sektora u korist privatnog.
Da stvar bude gora – navedena priča o privatnim zatvorima uopće nije priča.
U SAD-u danas operira velik broj privatnih zatvora koji dobivaju novac direktno od države po glavi zatvorenika.
U suradnji sa samo jednim sucem, preko 5,000 djece strpano je u zatvore pod optužbom da su "delikventi". Sudac Mark Ciavarella dobio je preko 2 milijuna dolara mita od vlasnika privatnih zatvora za "asistenciju". Nevine osobe su zatvarane bez ikakvog procesa i suđenja. Njihova sloboda zamijenjena je za čisti novac.
Samo jedan sudac je uništio gotovo 5,000 života. Može se samo nagađati koliko ljudi diljem SAD-a završava po zatvorima ni krivi ni dužni, samo zato što zatvorska kompanija direktno na njihovom kvantitetu zarađuje ogroman novac (privatni zatvori u SAD-u danas imaju kapacitet od 119,000 ležajeva. Druga država koje operira velikim brojem privatnih zatvora je Izrael).
(Kompletnu reportažu o ovom slučaju možete pogledati: OVDJE )
Koliko god bili ogorčeni našom birokracijom i svjesno tražili uvođenje više reda, moramo biti jako dobro upoznati s alternativama prije no što bez promišljanja dopustimo da nam privatni kapital zagospodari najelementarnijim sferama života.
Nažalost, zbog općeg neznanja koje je kulminiralo na temelju gotovo autoritativnog jednoumlja mnogi stanovnici će naivno podržati što veće rezanje javnog sektora.
Radnici su još jednom, kao i kroz čitavu povijest kapitalističkog sustava, okrenuti jedni protiv drugih.
Nama koji radimo u privatnom sektoru konstantno se pokušava nametnuti iluzija da je državni zaposlenik na neki način kriv što nam stalno iznad glave visi potencijalni gubitak posla. Dok se mi mučimo i radimo danonoćno, državni zaposlenici pola radnog vremena provode na pauzama, imaju siguran posao do mirovine i sukladno tome ni ne mare za obavljanje posla.
Ta mantra se provlači već toliko godina da je sada već doslovno prekasno na ukazivanje jako opasnih posljedica iste.
(nastavak teksta - gore desno)
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
