Počeo je novi kineski partijski Kongres, jednotjedni summit Komunističke partije Kine, prve ili druge najveće političke stranke na svijetu (za tu "titulu" već se neko vrijeme nadmeću s indijskom desničarskom strankom Bharatiya Janata, obje imaju po oko 88 milijuna članova). U tjedan dana bit će udarene nove, ili pojačane stare, smjernice kineske politike i ekonomije, a sada već poprilično moćni kineski predsjednik Xi Jinping poručuje kako je ovo "nova era Socijalizma s kineskim karakteristikama".
Dakako, to što u Kini nazivaju "Socijalizam s kineskim karakteristikama" zapravo i nije socijalizam, barem ne u onom klasičnom smislu te riječi, već nešto što bismo mogli nazvati "tržišnim socijalizmom". Naime, iako je u Kini zadnjih godina došlo do procvata tipičnih za kapitalističke ekonomije, od stvaranja ultra-bogatih do širenja moći velikih kompanija, činjenica je da u Kini i dalje država brine za brojne potrebe svojih građana. Je li Kina socijalistička zemlja? Isto se pitanje može postaviti i za Venezuelu, je li ona socijalistička zemlja? Nisu ni jedna ni druga, vjerojatno nije niti Kuba, ali kao što vidimo socijalizam očito može značiti puno toga.
Kina se pretvara u miješanu ekonomiju, s elementima kapitalizma i socijalizma, uz manjak prisutnosti demokracije. No, zadnjih godina Kina postaje još nešto - postoje globalistička sila, drugačija od postojećih, jer opet postoji manjak: ona promovira globalizam bez liberalizma.
Što to konkretno znači? Pojasnimo to na primjeru, a idealan primjer koji ćemo uzeti je Kambodža. Premijer Kambodže, Hun Sen, koji je na vlasti već 32 godine, naučio je poslovati i s Kinom i SAD-om otkako se njegova zemlja počela oporavljati od "polja smrti", odnosno pogroma koje su iza sebe ostavili Crveni Kmeri 70-ih godina. Kambodža je od onda primila desetke milijardi dolara od strane Zapadnih donatora, ali i od kineske države. No, nema nimalo sumnje tko je Senov draži partner.
Naime, kada Kina ulaže, ulaže bez previše pitanja. Kina gradi infrastrukturu - ceste, mostove, željeznice - učinkovito i naširoko. Zapad, na čelu sa SAD-om, također ulaže i donira novac, ali u isto vrijeme drže lekcije kambodžanskim dužnosnicima o demokraciji, ljudskim pravima... Dok pak dobar dio novca kojeg doniraju zapravo ide europskim i američkim konzultantima koji imaju za cilj osigurati stil vladanja i poslovanja koji će, dakako, pogodovati Zapadu.
Kambodža je jedna od najmanjih azijskih ekonomija. No, dolazak Trumpa na vlast u SAD-u imat će konkretne posljedice po nju. Naime, pod Trumpom se SAD počinje povlačiti iz svoje globalističke uloge, a to znači da će netko doći na njihovo mjesto - dakako, riječ je o Kini. Naravno, Peking neće u Kambodži promovirati liberalnu demokraciju, ali hoće smijeniti američki utjecaj sa svojim.
Trump i nova američka vlast povlače se i iz trans-nacionalnih sporazuma o slobodnoj trgovini. Trump je već odustao sudjelovati u TPP-u, a postoji vjerojatnost da će odustati i od sporazuma NAFTA s Meksikom i Kanadom. Njegovi dužnosnici predlažu uvođenje poreza na uvoz od 20% Meksiku - kako bi mogli s tim novcem izgraditi zid prema Meksiku. To je "strategija" Trumpove administracije, povući se iz svijeta i učiniti "Ameriku ponovno velikom" - neki misle da će i uspjeti, drugi su vrlo skeptični.
I dok se SAD povlači sa svjetske trgovinske pozornice, Kina ulazi sve snažnije i postaje prava globalistička sila. To je sugerirao i kineski predsjednik Xi Jinping za vrijeme održavanja Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu početkom godine. Poručio je kako zemlje ne bi trebale gledati "samo svoje uske interese", a u više navrata je istaknuo kako je potrebno jačati globalnu slobodnu trgovinu.
Ne samo to - Kina se čak nameće i kao novi ključni akter u borbi protiv klimatskih promjena. Je li netko to mogao očekivati prije desetak godina? Teško. No, Kina danas zaista nameće jedan novi svjetski poredak, pod njihovim vodstvom - globalizam bez liberalizma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
