Počeo je novi kineski partijski Kongres, jednotjedni summit Komunističke partije Kine, prve ili druge najveće političke stranke na svijetu (za tu "titulu" već se neko vrijeme nadmeću s indijskom desničarskom strankom Bharatiya Janata, obje imaju po oko 88 milijuna članova). U tjedan dana bit će udarene nove, ili pojačane stare, smjernice kineske politike i ekonomije, a sada već poprilično moćni kineski predsjednik Xi Jinping poručuje kako je ovo "nova era Socijalizma s kineskim karakteristikama".
Dakako, to što u Kini nazivaju "Socijalizam s kineskim karakteristikama" zapravo i nije socijalizam, barem ne u onom klasičnom smislu te riječi, već nešto što bismo mogli nazvati "tržišnim socijalizmom". Naime, iako je u Kini zadnjih godina došlo do procvata tipičnih za kapitalističke ekonomije, od stvaranja ultra-bogatih do širenja moći velikih kompanija, činjenica je da u Kini i dalje država brine za brojne potrebe svojih građana. Je li Kina socijalistička zemlja? Isto se pitanje može postaviti i za Venezuelu, je li ona socijalistička zemlja? Nisu ni jedna ni druga, vjerojatno nije niti Kuba, ali kao što vidimo socijalizam očito može značiti puno toga.
Kina se pretvara u miješanu ekonomiju, s elementima kapitalizma i socijalizma, uz manjak prisutnosti demokracije. No, zadnjih godina Kina postaje još nešto - postoje globalistička sila, drugačija od postojećih, jer opet postoji manjak: ona promovira globalizam bez liberalizma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.