Dmitrij Sergejevič Peskov (49) spomenut je u ruskim medijima tijekom 2016. godine više puta nego Sergej Lavrov, John Kerry, Recep Tayyip Erdogan ili Bashar al Assad. Ispred Peskova su, ovim redom, Vladimir Putin, Dmitrij Medvedev, Petro Porošenko, Donald Trump, Barack Obama i Hillary Clinton. Kao osobu iz enigmatske rubrike 'pronađite uljeza', Peskova bismo odmah primijetili u ovome društvu, iako nije jedini koji nosi brkove. Mogli bismo ga lako prepoznati po tome što nije šef države ili vlade, a nije, niti je bio MVP. Tko je ovaj čovjek i kako se našao na ovom popisu?
Za razliku od svojih kolega Johna Earnesta (glasnogovornik Bijele kuće), Oane Lungescu (glasnogovornica NATO-a) ili Maje Kocijančič (glasnogovornica MVP-a EU Federice Mogherini) Putinov glasnogovornik Peskov nikada ne odgovara sa – nemam ovlasti govoriti o tome. Ili, nisam u tijeku, moram najprije provjeriti. On ima sve ovlasti da može uvijek govoriti u ime Kremlja i on smije i treba odgovoriti na svako novinarsko pitanje. Ne sjećamo se kada smo ga vidjeli zbunjenog pitanjem, ili kako se pravda.
Angus Roxburgh (63) bivši dopisnik britanskog 'The Sunday Times-a' iz Moskve, te dugogodišnji medijski savjetnik ruske vlade i autor knjige 'The Strongman: Vladimir Putin and the Struggle for Russia', svjedoči da je Peskov bio previše govorljiv kada je 2004. imenovan za prvog zamjenika Alekseja Gromova u press uredu Kremlja. 'Prije svega morao sam raditi s Peskovom na korigiranju njegove navike da izgovara previše riječi. Uskoro, on se počeo izražavati jezgrovito, s naglaskom na to da na početku odgovora na pitanje daje glavnu poruku. Naglašavao sam mu da treba pokušati predvidjeti pitanja novinara, te pripremiti odgovore unaprijed. Mislim da je on sve to usvojio', objasnio je Roxburgh.
'The New York Times' pisao je svojedobno kako je Peskov zapravo 'očovjekoličio' Putina, odnosno otkrio javnosti njegov ljudski lik. Ima dosta istine u ovom zapažanju američkog lista, jer je prije Peskova s novinarima, u ime Kremlja komunicirao Gromov, za kojeg se može reći da je pripadao staroj sovjetskoj školi. U ophođenju sa 'sedmom silom' Gromov se držao više kao državni dužnosnik, nego kao kolega. Zapadni dopisnici znali su reći da su mislili kako je Gromov iz nekog ministarstva, a ne iz press ureda.
Osim toga što je Peskov brzo učio, prema riječima Roxburgha, on je dosljedno demonstrirao svoju podređenost Gromovu. 'Vjerujem da je Gromov razumio da je Peskov sa svojim briljantnim znanjem engleskog jezika i prefinjenim manirima pogodniji za suradnju s inozemnim novinarima nego on sam. Ipak, Peskov je stalno isticao svoju podčinjenost Gromovu', naveo je Roxburgh. Uspoređujući Peskova sa zapadnim glasnogovornicima, on kaže da Peskov nikada nije mogao shvatiti kako je moguće o nečemu obavijestiti novinare, a da to 'nije za objavu'.
Time je, prema mišljenju Roxburgha, Peskov propustio priliku uspostaviti blizak odnos sa zapadnim novinarima, koji bi teoretski bili mogli zbog toga pozitivnije izvještavati o Putinu. 'Za takvo nešto potrebno je s novinarima podijeliti poneku tajnu. Naprimjer, tajnu kojom bi se mogla objasniti neka Putinova kontroverzna odluka. No, Peskov to nikada ne radi, a kao rezultat toga nemamo niti najmanju predstavu što se to događa unutar ruskog rukovodstva', kazao je Roxburgh.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
