Iz brojnih razloga, francuski vojni stručnjaci u Africi vode se politikom čekanja i reagiranja nakon što se već dogodi državni udar ili ustanak u zemljama francuske interesne zone. U prethodnom članku smo vidjeli kako je tijekom godina Čad postala zemlja koja služi kao strateško središte francuske projekcije sile u dolini rijeke Niger i cijelom području Zapadne Afrike i Sahela. No, Francuska ima ograničene resurse i ljudsku snagu i intervenira u sukobima samo kada oni pređu u realnu opasnost za regiju. Jedan od temeljnih neuspjeha francuske mirotvorne politike u svojim bivšim kolonijama jest ustanak Tuarega u Maliju i državni udar koji je smijenio civilnu vlast u toj zemlji. Francuzi nisu mnogo marili za taj ustanak, pa čak i na destabilizaciju Malija, što je dovelo do neometanog nastanka transnacionalne terorističke opasnosti koja prijeti ne samo regiji, već i samoj Francuskoj.
Sve se to nije trebalo dogoditi. Mali je ostvario nevjerojatan gospodarski rast nakon 1990.-ih, zajedno s otvaranjem demokraciji i relativnoj društvenoj stabilnosti. Mali je samoodrživ po pitanju proizvodnje hrane i jedan je od najvećih proizvođača pamuka u Africi. Ipak, kronični deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni tvori zemlju ovisnom o vanjskoj pomoći i dotacijama koje Malijci šalju kući iz inozemstva. Nakon dobivanja nezavisnosti od Francuske 1960. Mali je patio od stalnih prirodnih suša, pobuna, državnih udara i 23 godine vojne diktature na čijem je čelu bio Moussa Traore, pa sve do demokratskih izbora 1992. izborenih putem narodne revolucije. Sjever zemlje, koji se nalazi duboko u saharskoj pustinji, tinjao je dugo pobunjenicima, separatistima iz naroda Tuarega i islamističkim militantima. Velika pobuna 2013. u kojoj su osvojeni dijelovi Malija vodila je francuskoj intervenciji na zahtjev vlade. Zemljom od 14,8 milijuna ljudi vlada predsjednik Ibrahim Boubacar Keita, koji je uspio u rujnu 2013. dobiti snažnu podršku Malijaca s obećanjima ujedinjenja zemlje nakon pobune i ratnih podviga na sjeveru.
Tuarezi su berberski narod koji naseljava golemo saharsko područje od jugozapadne Libije i južnog Alžira do područja Nigera, Malija i Burkine Faso. Poznati po svojim plavim očima i tradicionalnoj odjeći, Tuarezi su također baštinici prastarih saharskih karavanskih puteva. U Maliju ih ima pola milijuna, dok najveća skupina Tuarega (dva milijuna) živi u Nigeru. Od siječnja do travnja 2012. započeli su rat protiv malijske vlade tražeći nezavisnost u sjevernom Maliju koji nazivaju Azawad. Sukob je vodio Nacionalni pokret za oslobođenje Azawada koji je dio niza pobunjeničkih akcija tradicionalnih nomadskih Tuarega još od 1916. Ta borba je potom dobila još jednu sastavnicu kroz islamističku skupinu Ansar Dine koja je zagospodarila velikim područjem sjevera i zaratila se s Tuare...
Sve se to nije trebalo dogoditi. Mali je ostvario nevjerojatan gospodarski rast nakon 1990.-ih, zajedno s otvaranjem demokraciji i relativnoj društvenoj stabilnosti. Mali je samoodrživ po pitanju proizvodnje hrane i jedan je od najvećih proizvođača pamuka u Africi. Ipak, kronični deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni tvori zemlju ovisnom o vanjskoj pomoći i dotacijama koje Malijci šalju kući iz inozemstva. Nakon dobivanja nezavisnosti od Francuske 1960. Mali je patio od stalnih prirodnih suša, pobuna, državnih udara i 23 godine vojne diktature na čijem je čelu bio Moussa Traore, pa sve do demokratskih izbora 1992. izborenih putem narodne revolucije. Sjever zemlje, koji se nalazi duboko u saharskoj pustinji, tinjao je dugo pobunjenicima, separatistima iz naroda Tuarega i islamističkim militantima. Velika pobuna 2013. u kojoj su osvojeni dijelovi Malija vodila je francuskoj intervenciji na zahtjev vlade. Zemljom od 14,8 milijuna ljudi vlada predsjednik Ibrahim Boubacar Keita, koji je uspio u rujnu 2013. dobiti snažnu podršku Malijaca s obećanjima ujedinjenja zemlje nakon pobune i ratnih podviga na sjeveru.
Tuarezi su berberski narod koji naseljava golemo saharsko područje od jugozapadne Libije i južnog Alžira do područja Nigera, Malija i Burkine Faso. Poznati po svojim plavim očima i tradicionalnoj odjeći, Tuarezi su također baštinici prastarih saharskih karavanskih puteva. U Maliju ih ima pola milijuna, dok najveća skupina Tuarega (dva milijuna) živi u Nigeru. Od siječnja do travnja 2012. započeli su rat protiv malijske vlade tražeći nezavisnost u sjevernom Maliju koji nazivaju Azawad. Sukob je vodio Nacionalni pokret za oslobođenje Azawada koji je dio niza pobunjeničkih akcija tradicionalnih nomadskih Tuarega još od 1916. Ta borba je potom dobila još jednu sastavnicu kroz islamističku skupinu Ansar Dine koja je zagospodarila velikim područjem sjevera i zaratila se s Tuare...
