Olimpijski plamen zapaljen je danas u Pekingu. Isti bi, osim dakako sporta, trebao simbolizirati i mir, no ovog puta Olimpijske igre počinju u sjeni velike ratne prijetnje u Europi. Ipak, možda se upravo pod svjetlom olimpijskog plamena može nešto učiniti kao bi se spriječio najgori scenarij. Igre su ovog puta iznimno politizirane - niz zapadnih zemalja nije poslao svoje dužnosnike u sklopu diplomatskog bojkota kojeg predvodi SAD. Iz Washingtona će reći kako je povod tome diskriminacija muslimanske manjine u zapadnoj kineskoj pokrajini Xinjiang - neki su već prestali koristiti riječ diskriminacija te tvrde kako se tamo događa "genocid". Drugi pak smatraju kako je to teška trivijalizacija termina genocid. No, u tom političkom vrtlogu u kojem se ove godine održavaju Olimpijske igre možda će najznačajniji biti upravo sam početak, današnji dan, konkretno današnji susret između ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga.
Jučer se govorilo o tome kako u ovoj situaciji Rusija nema previše opcija - mora posegnuti za snažnim jačanjem savezništva s Kinom jer u protivnom bi pritisak koji se sad vrši nad njom mogao postao prevelik i mogao bi eskalirati u veliki rat u Europi. I dok se neki još uvijek kolebaju oko toga treba li postojeće stanje nazivati krizom ili novim Hladnim ratom, aktualna napetost predstavlja nešto što nismo imali prilike viđati ni za vrijeme onog "originalnog" Hladnog rata. Ukoliko se dogodi ruska vojna invazija Ukrajine to će posve zasjeniti hladnoratovski upad u ondašnju Čeohoslovačku ili pak sovjetsku invaziju na Afganistan.
Čak i oni koji predviđaju relativno brzu rusku vojnu pobjedu slažu se da bi to bio konflikt koji bi trajno promijenio globalne odnose, a i bio bi intenzivan, poguban za obje strane.
U više navrata smo ranije konstatirali da se takav sukob može izbjeći ako se na Zapadu počne Rusiju percipirati kao silu protiv koje se više ne može vršiti konstantan pritisak. Neki će reći da Rusija s tim ciljem može (ili čak i treba) pokrenuti udar na pro-zapadne vlasti u Ukrajini kako bi demonstrirala svoju snagu. No, učinkovitiji način bi bio da Rusija svoju moć učini nedvojbenom i bez paljbe, a za to joj treba Kina.
Ali i Kini treba Rusija, bez dvojbe. Što bi bilo s Kinom da Rusija "padne"? Zamislimo da se Kini u Rusiji dogodi ono što se Rusiji dogodilo u Ukrajini? Odnosno da se u Moskvi bukne nekakav Majdan i da Putin i aktualno rusko vodstvo budu srušeni, a na njihovo mjesto dođu pro-američke i samim time ovih dana i anti-kineske snage? Kina iz čistog vlastitog interesa ima obavezu dati maksimalnu potporu Rusiji u ovom srazu.
Današnji dan bi po tom pitanju mogao biti iznimno značajan. Pogledajmo stoga što se dogodilo i što je rečeno.
Ruski predsjednik Vladimir Putin poručio je nakon sastanka s kineskim kolegom kako je prijateljstvo Rusije i Kine "primjer kako se dvije nacije mogu razviti zajedno i podupirati u gotovo svim područjima". Bio je to njihov prvi susret uživo otkako je buknula pandemija koronavirusa, no, kako je i Putin istaknuo, Moskva i Peking sve vrijeme su u kontaktu i rade na jačanju suradnje.
"Što se tiče naših bilateralnih odnosa, oni se, doista, stalno razvijaju u duhu prijateljstva i strateškog partnerstva", rekao je Putin u javno objavljenim komentarima prije početka razgovora. "Poprimili su uistinu neviđenu prirodu i primjer su vrijednih odnosa koji pomažu objema stranama da se razvijaju, a istovremeno se međusobno podržavaju u njihovom razvoju", istaknuo je ruski predsjednik.
Vladimir Putin i Xi Jinping - sastanak u Pekingu, 4. veljače 2022.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
