Egipat je u veličanstvenoj proslavi proširio Sueski kanal, a predsjednik Abdel Fatah al-Sisi prozvao je to povijesnim činom koji će posrnulo gospodarstvo nakon godina nemira dovesti u red. Nažalost, upravo uoči ovog čina, otet je hrvatski državljanin Tomislav Salopek, o čijoj se sudbini u trenucima pisanja ovog teksta još ne zna. Talačka kriza uzrokovana daeškovskim (ISIL) takfirističkim teroristima mračan su znak prijetnje egipatskoj stabilnosti.
Ipak, proširenje Sueskog kanala bio je veliki čin egipatskog nacionalizma. Al Sisi je nosio svečanu vojnu uniformu i poznate mračne naočale. Na Suez je stigao vojnim helikopterom, te se odmah prebacio na jahtu iz vremena monarhije. Oko njega je bilo ratno brodovlje, a vojni helikopteri i zrakoplovi nadlijetali su svečanost. Al Sisi je veselo mahao s palube okupljenim građanima i folklornim skupinama. Kasnije je predsjednik pripremio veliku svečanost u sueskom gradu Ismailiji gdje su stigli strani velikodostojnici i iznimno veliko osiguranje.
Proširenje kanala stajalo je osam i pol milijardi dolara, a provladini mediji nazvali su ga povijesnim postignućem. Nacionalistički kult ličnosti al-Sisija je oživljen, a egipatske crno-bijelo-crvene zastave vijorile su se diljem zemlje, zajedno sa stjegovima koji izražavaju potporu al-Sisiju i njegovim uspjesima.
Novi Sueski kanal je sada proširen od 72 na 193 kilometara, te omogućuje dvostrani nesmetani prolazak brodova. Dubina kanala je 24 metara. Projekt je trebao biti dovršen kroz tri godine, ali je al-Sisi zapovjedio da se dovrši unutar jedne godine. U potpunosti je financiran od strane egipatskih ulagača kojima će se ulaganja više nego udvostručiti do 2023., kada se očekuje godišnji promet od 13,2 milijarde dolara. Time se u egipatsko gospodarstvo može unijeti vrlo potreban dotok stranog novca. Ekonomisti i brodari su propitivali vrijednost projekta, smatrajući da povećani promet i dobit koju vlada očekuje zahtjeva općeniti rast u globalnoj trgovini i brodarstvu, a trend je obrnut.
Umjetni pomorski prolaz koji povezuje Crveno more sa Sredozemljem probijen je još 1869., a danas je izraz egipatskog nacionalizma i nacionalnog ponosa. Provladini mediji su usporedili al-Sisija s bivšim predsjednikom Gamalom Abdelom Naserom, koji je 1956. nacionalizirao kanal te tako napravio jasan i snažan kraj egipatske kolonijalne prošlosti. Međutim, cijeli je događaj ostao zasjenjen terorističkim aktivnostima.
Europa je posebice pokazala interes za brzim i sretnim okončanjem talačke krize Hrvata, ali je tijekom same ceremonije došlo do oštrih napada na sjevernom Sinaju. Tamo su militanti napali dva doma blizu sigurnosnih postaja na sjeveru Sinajskog poluotoka, pri čemu je ubijeno dvoje, a ranjeno devetero ljudi. Ubijen je i stražar na vojnoj osmatračnici na sjeveru Sinaja. To je samo jedan u nizu destabilizacijskih težnji Daeša da ugrozi živote Egipćana i stranaca. Autobombom je u srpnju napadnut talijanski konzulat u Kairu, a ubijen je i glavni egipatski državni odvjetnik Hišam Barakat. Sve to za posljedicu ima pad turističkog prihoda, jednog od najvažnijih prihodovnih stavaka Egipta.
Nekad su u Egipat putovali turisti, diveći se jednoj od najstarijih civilizacija na svijetu i nadograđenoj islamskoj kulturi. Danas, međutim, putuju ekstremističke ideje koje ugrožavaju nekoć najveću modernističku arapsku državu, Egipat. I to su 'putnici' koji stižu iz Saudijske Arabije. Egipćani su u vrijeme Nasera bili vrlo modernistički nastrojeni.
Sredinom pedesetih je zabilježen slučaj da su islamističke snage tražile od Nasera da uvede zakon po kojemu bi sve egipatske žene morale na ulici nositi veo. To je izazvalo ne prosvjed, već smijeh većine Egipćana, koji su smatrali da su islamističke težnje tek ludi san slabe i neorganizirane skupine čudnih ljudi. Danas bi se malo tko smijao. Gotovo sve žene u Kairu, izuzev Koptkinja, nose veo. Šezdeset godina nakon Nasera, Egipat je postao značajno društveno konzervativna zemlja. Niz političkih i društvenih konzervativnih vrijednosti stekle su dom u Egiptu, a potom je ušla i ksenofobija te šovinistička religioznost.
Revolucija koja je zadesila Mubaraka je zapravo donijela sa sobom društveno konzervativnu revoluciju. Kratko vrijeme legitimne vlasti Muslimanskog bratstva dovelo je sa sobom niz vjerskih zakona i osnova za donošenje novog islamskog zakonodavstva. U tome su imali potporu salafističke stranke al-Nur, iako se dvije stranke nikad nisu slagale. Zanimljivo je da je na izborima katastrofalno prošla izborna ponuda umjerenih liberala i sekularista. Središnja stranka centra Novi Vafd jedina je ušla u egipatski parlament.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
