Japanci su u stanju pripravnosti zbog neprestanih raketnih pokusa Sjeverne Koreje. Deset lansiranja raketa s bojevim glavama kroz 2017. uključuju i raketu Hwasong-12 koja može doprijeti do japanskih obala. Zbog toga je japanska vlada sugerirala ljudima što trebaju učiniti u slučaju nuklearnog napada. Građani bi trebali legnuti na pod, zaštititi svoje glave i odmaknuti se od prozora, a bit će upozoreni sustavom koji i sada djeluje kroz najavu potresa i tsunamija. Na strahu zarađuju i trgovci jer je naglo skočila izgradnja skloništa. Unatoč cijeni od čak 250 tisuća dolara, postoji lista čekanja na izgradnju takvih skloništa, a prodaju se i švicarski štitnici od radijacije i bojnih otrova koji koštaju 5630 dolara po komadu. Japanski premijer Shinzo Abe je najavio da Sjeverna Koreja može poslati prema Japanu rakete koje nose otrovni plin sarin, korišten u napadu na tokijsku podzemnu željeznicu 1995. kada je japanski kult ubio 12 osoba.
Razlog ovakvog oblika obrane jest što Japan zapravo nema mogućnost stvaranja vlastite vojske. S obzirom da je oko 50 tisuća američkih vojnika stacionirano u Japanu, to bi mogla biti legitimna točka udara za Pyongjang. Većina američkih trupa nalazi se u američkoj zračnoj bazi na otoku Okinawa. Članak 9 japanskog ustava zabranjuje zemlji održavanje bilo kakve vojne snage. Članak 9 je protumačen kao mogućnost stvaranja minimalnih oružanih snaga za samoobranu pod načelom da je takav vid obrane prirodno pravo, ali Japan ne može koristiti te snage z ofenzivnim vojnim operacijama. Prilike za unutarnje komešanje u Japanu stigle su nekoliko puta u osamdesetima i devedesetima, kada je došlo do velikih financijskih kriza, ali Japanci su mirno podnijeli nedaće. Sve se to odvija u zemlji koja je bila poznata širom Azije po svom brutalnom militarističkom duhu. Gdje je taj duh danas?
U prvoj polovici 20. stoljeća Japan je bio imperijalna sila koja je nadzirala velik dio azijskog Tihog oceana i Kinu. Kad je porazio rusku mornaricu 1905. postao je prvom azijskom zemljom koja je uspjela potući neku europsku silu. Do Drugog svjetskog rata je militaristički stasao do mogućnosti izazivanja Sjedinjenih Država i udaranja po europskim kolonijalnim silama u Aziji. Od japanskog otočja, 20-stoljetni samuraji su pregazili Indokinu i došli do Indije. Za slamanje tog duha bile su potrebne dvije atomske bombe u činu koji bi danas bio proglašen najgorim oblikom ratnog zločina. Šok koji je prijetio ponosnom društvu da ga vrati u kameno doba nadomješten je nakon Drugog svjetskog rata nevjerojatnim usponom gospodarstva.
U šezdesetima, sedamdesetima i osamdesetima, Japanci su primali niske plaće, ali su bili dobro obrazovani i uspješni u industrijskim procesima te izvozu jeftinih proizvoda, osobito na američkom tržištu. Tijekom osamdesetih ta je praksa...
Razlog ovakvog oblika obrane jest što Japan zapravo nema mogućnost stvaranja vlastite vojske. S obzirom da je oko 50 tisuća američkih vojnika stacionirano u Japanu, to bi mogla biti legitimna točka udara za Pyongjang. Većina američkih trupa nalazi se u američkoj zračnoj bazi na otoku Okinawa. Članak 9 japanskog ustava zabranjuje zemlji održavanje bilo kakve vojne snage. Članak 9 je protumačen kao mogućnost stvaranja minimalnih oružanih snaga za samoobranu pod načelom da je takav vid obrane prirodno pravo, ali Japan ne može koristiti te snage z ofenzivnim vojnim operacijama. Prilike za unutarnje komešanje u Japanu stigle su nekoliko puta u osamdesetima i devedesetima, kada je došlo do velikih financijskih kriza, ali Japanci su mirno podnijeli nedaće. Sve se to odvija u zemlji koja je bila poznata širom Azije po svom brutalnom militarističkom duhu. Gdje je taj duh danas?
U prvoj polovici 20. stoljeća Japan je bio imperijalna sila koja je nadzirala velik dio azijskog Tihog oceana i Kinu. Kad je porazio rusku mornaricu 1905. postao je prvom azijskom zemljom koja je uspjela potući neku europsku silu. Do Drugog svjetskog rata je militaristički stasao do mogućnosti izazivanja Sjedinjenih Država i udaranja po europskim kolonijalnim silama u Aziji. Od japanskog otočja, 20-stoljetni samuraji su pregazili Indokinu i došli do Indije. Za slamanje tog duha bile su potrebne dvije atomske bombe u činu koji bi danas bio proglašen najgorim oblikom ratnog zločina. Šok koji je prijetio ponosnom društvu da ga vrati u kameno doba nadomješten je nakon Drugog svjetskog rata nevjerojatnim usponom gospodarstva.
U šezdesetima, sedamdesetima i osamdesetima, Japanci su primali niske plaće, ali su bili dobro obrazovani i uspješni u industrijskim procesima te izvozu jeftinih proizvoda, osobito na američkom tržištu. Tijekom osamdesetih ta je praksa...
