Osamdesetih godina pop-kultura u SAD-u bila je na svom blještavom vrhuncu, a kao što i inače biva iza blještavila često se kriju neke vrlo drugačije stvarnosti. Bilo je to vrijeme Ronalda Reagana, vrhunca Hladnog rata, rastuće nezaposlenosti, rastuće inflacije, sve veće napetosti, rasizma, ksenofobije, uličnih sukoba... Ali pop-kultura ponašala se dijametralno suprotno od stvarnosti. Američka pop-kultura 80-ih godina bili su sintisajzeri, glamur, šarenilo, palme Miamija, plaže Los Angelesa. Optimizam i privlačnosti dijelili su se u velikim dozama, do te mjere da je došlo do predoziranja koje je moralo rezultirati u konačnici teškim mamurlukom, apstinencijskom krizom na koju su se nadovezale sive 90-e. Praznina, očaj, život bez smisla... u glazbi je to ovjekovječila Nirvana iz Seattlea, u kinematografiji pak svaki film koji je prikazivao život u "uredskoj kocki".
Dan danas je teško reći zašto se dogodio tako nagli preokret. Možda zato što je Hladni rat bio završen i više nije imalo smisla takvom silom gurati američku dopadljivost? Ili je jednostavno jedan proces morao doći svom kraju kada se uspeo do najviših vrhunaca?
Kao i glazba, filmovi 80-ih godina bili su šareni, zabavni, stvoreni za uživanje, bila je reinvencija holivudskog "happy enda" u šarenim bojama. U sjećanju će ostati mnogi, poput trilogije "Back to the Future", serijala "Karate Kid", "Dirty Dancing", "Top Gun", "Goonies" i mnogi, mnogi drugi. Bili su to tako "tipično 80-e" filmovi naslanjajući se na ideju da "sve možeš postići ako to želiš". Otpisani će biti heroji jer sve je moguće - u Americi.
Naravno, američka kinematografija nije samo Hollywood i jasno da i u ovoj šarenoj deceniji je bilo puno iznimaka, ali ovdje ćemo se fokusirati na ono što je bilo "popularno", odnosno ono što se ugradilo u gabarite pop-kulture. Bilo je iznimaka, ali najčešće su one bile rezervirane za određeni strah od budućnosti, anksioznost prema tehnologiji, primjerice filmovi kao što su "Blade Runner" i "Terminator". Ne čudi, 80-e su bile i godine velikog tehnološkog nadmetanja između SAD-a i Japana, a pobijedio je Japan.
Ali danas ćemo se osvrnuti na jedan drugi "drugačiji" film koji, barem na prvu, tako uopće ne izgleda. Riječ je o filmu "The Breakfast Club" ("Klub ranoranioca") iz 1985.
Radnja je smještena u prethodnu 1984. i cijeli film se odvija na prostoru jedne škole. 24. je ožujak, subota. Petero srednjoškolaca nevoljko pristiže - moraju doći na dopunsku nastavu jer su sve troje kažnjeni zbog nekih prijestupa. Međusobno se ne poznaju, ili se znaju tek iz viđenja. Radnja gotovo cijelog filma odvija se na prostoru učionice gdje moraju provesti dan u kazni, a nadgleda ih jedan profesor koji dobar dio vremena nije prisutan. Dok su sami, između njih kreće komunikacija i malo po malo se upoznaju da bi ...
Dan danas je teško reći zašto se dogodio tako nagli preokret. Možda zato što je Hladni rat bio završen i više nije imalo smisla takvom silom gurati američku dopadljivost? Ili je jednostavno jedan proces morao doći svom kraju kada se uspeo do najviših vrhunaca?
Kao i glazba, filmovi 80-ih godina bili su šareni, zabavni, stvoreni za uživanje, bila je reinvencija holivudskog "happy enda" u šarenim bojama. U sjećanju će ostati mnogi, poput trilogije "Back to the Future", serijala "Karate Kid", "Dirty Dancing", "Top Gun", "Goonies" i mnogi, mnogi drugi. Bili su to tako "tipično 80-e" filmovi naslanjajući se na ideju da "sve možeš postići ako to želiš". Otpisani će biti heroji jer sve je moguće - u Americi.
Naravno, američka kinematografija nije samo Hollywood i jasno da i u ovoj šarenoj deceniji je bilo puno iznimaka, ali ovdje ćemo se fokusirati na ono što je bilo "popularno", odnosno ono što se ugradilo u gabarite pop-kulture. Bilo je iznimaka, ali najčešće su one bile rezervirane za određeni strah od budućnosti, anksioznost prema tehnologiji, primjerice filmovi kao što su "Blade Runner" i "Terminator". Ne čudi, 80-e su bile i godine velikog tehnološkog nadmetanja između SAD-a i Japana, a pobijedio je Japan.
Ali danas ćemo se osvrnuti na jedan drugi "drugačiji" film koji, barem na prvu, tako uopće ne izgleda. Riječ je o filmu "The Breakfast Club" ("Klub ranoranioca") iz 1985.
Radnja je smještena u prethodnu 1984. i cijeli film se odvija na prostoru jedne škole. 24. je ožujak, subota. Petero srednjoškolaca nevoljko pristiže - moraju doći na dopunsku nastavu jer su sve troje kažnjeni zbog nekih prijestupa. Međusobno se ne poznaju, ili se znaju tek iz viđenja. Radnja gotovo cijelog filma odvija se na prostoru učionice gdje moraju provesti dan u kazni, a nadgleda ih jedan profesor koji dobar dio vremena nije prisutan. Dok su sami, između njih kreće komunikacija i malo po malo se upoznaju da bi ...
