Dva mjeseca nakon sporazuma EU i Turske o izbjeglicama možemo zaključiti da je ta stvar propala. Bruxelles neće Turcima ukinuti vize za putovanje, a oni se ne žele mijenjati onako kako to od njih traži Europa. Ali što će biti s izbjeglicama? Hoće li ih Turci na ljeto ohrabriti da zaplove ka grčkim otocima na putu ka zapadnoj Europi? Ima li EU famozni 'plan B' i što on sadrži?
Nekakav rezervni plan postoji, ali kao i mnogi europski planovi vjerojatno je teško provodljiv, jer ne ovisi samo o volji Europe. Javnost je mogla saznati iz njemačkog tabloida 'Bild', koji se pozvao na anonimni izvor iz Bruxellesa, da je ukratko ideja da se šest milijardi eura koje su trebale ići Turskoj, preusmjere na Grčku, a da plan ostaje manje više isti.
Podsjetimo, prema dogovoru EU i Turske, iz Grčke u Tursku trebaju se vratiti svi Sirijci tražitelji azila kojima su zahtjevi odbijeni prema Direktivi o proceduri azila, dok bi za jednog odbijenog azilanta koji s grčkih otoka bude vraćen u Tursku jedan registrirani Sirijac mogao doći iz Turske u Europu. Turska se također obvezala da će učiniti sve potrebno da zatvori sve ilegalne rute za ulazak Sirijaca u Europu, morem i kopnom.
Brojke kojima operiraju grčke vlasti pokazuju da je od 20. ožujka kada je dogovor EU i Turske počeo važiti, iz Turske u Grčku pristiglo 8.500 izbjeglica, dok je u Tursku iz Grčke vraćeno 400, odnosno manje od pet posto. Grci su odobrili azil tek za oko 200 Sirijaca. Problem za Grke je, prema riječima tamošnjih dužnosnika, što su mnogi tražitelji azila izuzeti iz procesa deportacije u Tursku zbog bolesti ili zato što su povrijeđeni. Onih 400 koje je Grčka vratila u izbjegličke kampove u Turskoj već tjednima nemaju pristup odvjetnicima, što ne odgovara dogovoru Bruxellesa i Ankare.
Usprkos manjkavostima dogovor EU i Turske ispunio je svoju osnovnu zadaću, jer je drastično smanjio priljev izbjeglica u Europu, kojih je u siječnju bilo 67.415, a u travnju tek 3.460. U Bruxellesu su morali biti prezadovoljni ovim brojkama kada su početkom svibnja predložili da se Turskoj ukinu vize za Schengensku uniju.
A onda je na scenu stupio nepredvidljivi europski partner – turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji je odbio promjeniti sporni antiteroristički zakon u zamjenu za viznu liberalizaciju, poručujući usput Europi da svako treba ići svojim putem. Čovjek koji je s Europom pregovarao sporazum, turski premijer Ahmet Davutoglu podnio je ostavku. Sada u Bruxellesu razgovaraju s turskim ministrom za europske poslove Volkanom Bozkirom, kojeg Erdogan šalje da pregovara novu varijantu sporazuma s Europom.
Bozkir se prošlog tjedna sastao s predsjednikom Europskog parlamenta Martinom Schulzom, kojem je poručio da u sadašnjim okolnostima Turska ne može mijenjati striktni antiteroristički zakon, kao jedan od 72 europska uvjeta za viznu liberalizaciju. Schulz je nakon sastanka obavijestio javnost da neće poslati prijedlog o ukidanju viza u proceduru sve dok Ankara ne bude ispunila svih 72 uvjeta.
Erdogan je vrlo oštro reagirao povodom zahtjeva iz Bruxellesa da se mijenja zakon, optužujući EU da je 'raj za teroriste', te da joj više smetaju izbjeglice, nego teroristi. Turski antiteroristički zakon poslužio je Erdoganu da se efikasno obračunava s novinarima i političkim neistomišljenicima, koje režim drakonski kažnjava podvodeći ih pod ovaj zakon. Po sistemu 'drž'te lopova' Erdogan, kojeg bije glas da je surađivao sa zloglasnom Islamskom državom, sada u prvi plan stavlja borbu Turske protiv terorizma.
Ne samo da Erdogan ne pokazuje namjeru da ispuni europski zahtjev, već on poručuje Europi da od nje očekuje da donese stroge antiterorističke zakone kakve ima njegova zemlja. Dogovor se dakle pretvorio u farsu, zbog čega Europa mora tražiti neko drugo rješenje koje ne bi uključivalo Tursku.
Austrijski MVP Sebastian Kurz formulirao je to ovako: 'Premda imamo sada izvjesnu relaksaciju (u priljevu izbjeglica) dogovor s Turskom je nešto u vezi s čim moramo biti oprezni, da ne bismo postali ovisni o Turskoj.' Drugim riječima, ovo s Erdoganom neće ići, moramo smisliti nešto drugo.
Vjerojatno je da bi mnogi u Bruxellesu najradije rekli da im je dosta Erdogana i suradnje s njim, ali postavlja se pitanje što bi mogao biti europski 'plan B', ako ga uopće ima. Europa je uključila Tursku tek kada je postalo izvjesno da se sama neće moći izboriti s izbjegličkom krizom, pa se može smatrati da je to bio njen 'plan B'.
S druge strane Erdogan je posredstvom Burhana Kuzua, zamjenika njegove AKP upozorio Europu da pazi što radi. 'Kada oni naprave pogrešnu odluku, mi ćemo pustiti izbjeglice. Ako se turska vrata otvore, Europu čeka mizerija'. Ova prijetnja koju je Kuzu izrekao preko Twittera doista je zastrašujuća za Europu, ako se zna da je u Turskoj trenutačno smješteno blizu tri milijuna izbjeglica iz Sirije.
Europa nema kartu kojom bi mogla uzvratiti na Erdoganovu prijetnju, a njen eventualni alternativni plan da financira otvaranje izbjegličkih kampova u Grčkoj, vjerojatno bi samo isprovocirao Tursku da pokrene izbjegličku invaziju na grčke otoke. Zbog toga će Europa vjerojatno još pokušati pregovarati s Erdoganom, ali je upitno što bi bili njeni aduti. Vizna liberalizacija je privlačna za turski narod, ali ne i za Erdogana koji može putovati.
Varijanta u kojoj bi Europa za partnera mogla pronaći neku novu 'treću zemlju' gotovo da ne postoji, jer su zemlje iz sirijskog okruženja u rasulu. Nekada je Europa mogla praviti dogovore s Libijom, ali tamo više nema Gadafija, a nema ni vlasti koja bi mogla nešto garantirati. Sada nema kome drugome ponuditi šest milijardi eura koje je namijenila Erdoganu za prihvat izbjeglica.
'Plan B' koji se sada spominje u europskoj javnosti pretvorio bi Grčku u veliki izbjeglički kamp iz kojeg bi se oni kojima će biti odbijen zahtjev za azil bili vraćeni u sigurne 'treće zemlje'. Zagovornici dogovora EU i Turske, njemačka kancelarka Angela Merkel i predsjedavajući Vijeća EU Donald Tusk nisu se oglasili povodom ovih špekulacija niti su komentirali daljnje postupanje prema planu koji su usuglasili s Ankarom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
