Nakon održavanja regionalnog "summita Amerika" prije nekoliko dana u Kolumbiji, Fidel Castro ima razloga biti zadovoljan - nikada do sada nisu sve zemlje Latinske Amerike toliko čvrsto stale u obranu Kube i osudu američkog polustoljetnog embarga protiv te zemlje. Kada su američki predsjednik Barack Obama i državna tajnica Hillary Clinton dolazili u Cartagenu, teško da su mogli očekivati gotovo napetu izolaciju od strane svih 33 članica - pa čak i od strane glavnog (i jedinog) saveznika u Južnoj Americi, Kolumbije.
Puno toga se dogodilo u svega nekoliko dana, no mnogi događaji koji trenutačno svjedočimo na prostoru Latinske Amerike su od iznimnog povijesnog značaja. Takva masovna podrška Kubi nije slučajnost - Kuba je uvijek bila, i danas je, simbol otpora prema regionalnoj dominaciji SAD-a. Nadalje, brazilska predsjednica Dilma Rousseff istaknula se kao važna predstavnica u ekonomskoj grupaciji BRICS koja za cilj ima radikalan otklon od američke ekonomske i monetarne politike. Štoviše, Rousseff se nedavno sastala s Barackom Obamom i otvoreno mu iznijela niz kritika (vidi: Brazilska predsjednica Dilma Rousseff sastala se s Obamom i kritizirala američku monetarnu politiku).
Uskoro nakon summita u centralni fokus dolazi Argentina i predsjednica Cristina Fernández de Kirchner koja je objavila nacionalizaciju španjolskog naftnog giganta, kompanije Repsol - unatoč činjenici da je vijest duboko šokirala Europu, iza predsjednice Kirchner odmah su stale sve regionalne saveznice u Južnoj Americi (opširnije: Šok i gnjev u Španjolskoj i EU - Argentina nacionalizirala španjolski udio u naftnom gigantu, kompaniji YPF - slavlje na ulicama Buenos Airesa).
Jedna osoba sva ova događanja svakako prati s velikom pozornošću - Fidel Castro. U neku ruku bi se moglo konstatirati da su ovo trenutci na koje je Fidel čekao doslovno pola stoljeća - čvrsta, ujedinjena, socijalno progresivna Latinska Amerika koja postaje glavni globalni otpor SAD-u nakon što su toj svjetskoj velesili desetljećima doslovno bili samo teritorij za eksploataciju. U svakoj progresivnoj vlasti Latinske Amerike, od Chaveza do Moralesa, od Rafael Correa do predsjednice Cristina Fernández - u manjem ili većem intenzitetu tinja neizbrisivo nasljeđe kubanske revolucije.
Govor povodom zauzimanja Havane 1959, na slici, s lijeva na desno: Ernesto "Che" Guevara, Fidel Castro, Camilo CienfuegosKada je davne 1959, na novu godinu, pro-američki diktator Fulgencio Batista morao u panici pobjeći da spasi živu glavu pred revolucionarima koji su upravo ulazili u Havanu, upravo tada je počela jedna nova era koja možda tek upravo sada dolazi do svog vrhunca.
Jasno, izbijanje ekonomske krize u SAD-u i opća kriza kapitalizma svakako su pridonijeli snažnoj autonomiji koja se danas manifestira diljem regije - no, osnova za sva ova događanja bio je revolucionarni preokret i pobjeda nakon višegodišnjeg gerilskog ratovanja u kojem su se istaknuli Fidel Castro, Che Guevara, Raúl Castro, Camilo Cienfuegos i drugi.
Činjenica da je glavni akter te revolucije ujedno i autor najnovijeg osvrta na aktualna događanja predstavlja jednu posebnu živu povijesnu privilegiju kada je riječ o proučavanju aktualnih zbivanja na prostoru Amerika.
Fidel Castro: spavati otvorenih očiju
"Dobro sam pogledao Obamu na snimci famoznog "Summita Amerika". U jednom trenutku je izgledao kao da će pokleknuti od umora, u jednom trenutku je spavao s otvorenim očima.Summit u Cartageni nije bio nekakav skup neinformiranih predsjednika, to je bio glavni sastanak 33 predstavnika cijele naše hemisfere. Velika većina njih poziva na rješenja po pitanju ekonomije i socijalnih problema koji pogađaju regiju s nepravednom distribucijom bogatstva.
Ne želim ići u neke duboke analize po pitanju specifičnih probleme Latinske Amerike, Kariba i ostatka globaliziranog svijeta osim što ću konstatirati da je kriv sistem kojega je nadmetnuo imperijalizam - taj ekonomski sistem je potrošen i nestabilan.
U bliskoj budućnosti ljudska vrsta će se morati nositi s brojnim problemima kao što su klimatske promjene i proizvodnja hrane za sve brže rastuću svjetsku populaciju. Kolumbiju i Venecuelu su pogodile velike kiše, u SAD-u je temperatura viša za 4,8 od ukupnog prosjeka. Sve te promjene mogu dovesti do katastrofalnih problema za ljudsku vrstu. Narodi očekuju da političko vodstvo ponudi konkretna rješenja za ova pitanja.
Kolumbijci, u čijoj se državi održao ovaj summit, su radišni i požrtvovni ljudi koji, kao i svi drugi narodi regije, traže kooperaciju braće i sestara Latinske Amerike - i oni traže savez sa Venecuelancima, Brazilcima, Ekvadorcima, Peruvijancima, a ne sa Jenkijima koji svojim oružjem, ekspanzionizmom i ogromnog glađu za prirodnim resursima im nemaju ništa za ponuditi.
Vizionarski ideali José Martíja su danas važniji no ikada u povijesti: "Mi smo drveće koje mora napraviti zbijene redove kako div ne bi mogao proći ! Ovo je vrijeme za mobilizaciju, za zajednički marš, moramo ići naprijed u zbijenim redovima, kao vene srebra u Andama."
Od ovih briljatnih i lucidnih ideja Bolivara i Martija jako su daleko znojna petljanja i floskule čuvenog Nobelovca. Njegov govor, koji sam čuo jučer, samo nas je još jednom podsjetio na zavjet koji smo dali prije 50 godina da se svim silama borimo protiv ovih monstruoznih zločinaca kao i kada smo se borili za oslobođenja naše države. Obama je govorio o nekakvoj podjeli zemlje, bez ikakve specifikacije kada i gdje - jenkijske međunarodne korporacije nikada neće prepustiti kontrolu nad zemljom, vodom, rudnicima i prirodnim resursima naših zemalja. Neka njihovi vojnici napuste baze, njihove trupe trebaju se povući iz svih naših teritorija i moraju se odreći pljačke naših država.
Zajednica latinskih i karipskih država formirati će se u veliku političku organizaciju koja će uključiti sve države izuzev SAD-a i Kanade. Dekadentna i neodrživa imperija SAD-a je pred raspadom i zaslužila je da zauvijek nestane.
Smatram da slike ovog summita treba sačuvati kao povijesnu uspomenu i primjer raspada jednog carstva.
Neću se osvrtati na skandal zbog neprimjerenog ponašanje nekih članova Obamine tajne službe. Vjerujem da su to ipak profesionalci, sjećam se svoje posjete UN-a kada su američke tajne službe čuvale šefove država. Nema sumnje da i sada imaju pune ruke posla u čuvanju predsjednika protiv kojega bi netko u SAD-u mogao izvesti napad na temelju rasne diskriminacije.
Nadam se da će Obama imati priliku spavati sa zatvorenim očima, makar i na par sati, bez da ga itko ometa i tjera da drži besmislene govore po summitima.
Fidel Castro Ruz
16 Travanj, 2012
19:40"
Slobodni prijevod na hrvatski: Marko K. (advance.hr)
Preuzeto s originala: http://en.cubadebate.cu/reflections-fidel/2012/04/18/sleep-with-open-eyes/
Predgovor tekstu: Antun Roša (advance.hr)
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
