Brojni su faktori koji bi sugerirali na to da je vrijeme u kojem živimo kao stvoreno za neku novu seksualnu renesansu, nešto nalik revoluciji koja se u toj domeni desila 60-ih godina prošlog stoljeća. Postotak ljudi koji danas smatraju da u spolnom odnosu između dvoje osoba koje nisu u braku "nema ničeg lošeg" nikada nije bio veći. Novi slučajevi zaraze HIV virusom u mnogim razvijenim zemljama su pak na minimumu. Većina žena može besplatno nabaviti kontracepcijska sredstva, a pilula za "jutro nakon" može se nabaviti bez recepta. Nadalje, tu su i sve popularnije aplikacije za online upoznavanje, kao što su Tinder i Grindr, koje obećavaju mogućnost "casual" seksa u kratko vrijeme. Došlo je i do velike evolucije prikazivanja erotskog sadržaja - filmovi s BDSM tematikom sada igraju u regularnim kinima, a seksualni odnosi, sa sve manje cenzure, prikazuju se u najgledanijim televizijskim serijama (gotova su vremena sugestivnog "fade out-a"). Otvoreno se govori o temama kao što je poliamorija, malo toga se još uvijek smatra tabuom u seksualnom odnosu (izuzev možda kriminalnih radnji), a za nešto što je do nedavno bilo označeno kao "perverzno" sada se koristi puno blaži termin "kink".
To su samo neki od faktora zbog kojih bismo mogli pomisliti da su seksualni odnosi danas češći no ikad ranije - no, istina je zapravo posve drugačija. Iz godine u godinu seksualne statistike idu u drugom pravcu: ljudi sve rjeđe imaju spolne odnose, kasnije stupaju u njih, a brojke po tom pitanju svake godine postaju sve izraženije. Stvarnost stoga ukazuje na to da se, uz sve navedeno, ne nalazimo u seksualnoj revoluciji već u velikoj seksualnoj recesiji što, iako na prvu može zvučati kao trivijalna tema, zapravo ima i široke društvene, ekonomske, pa i političke posljedice.
Brojke su poprilično slične za gotovo cijeli razvijeni svijet. Primjerice, u SAD-u je u periodu od 1991. do 2017. broj srednjoškolaca koji su imali seksualni odnos pao s 54% na 40% te je u kontinuiranom padu. Drugim riječima, spolni odnos je ranije bio nešto s čime se susrela većina srednjoškolaca, a danas su oni u manjini. Pozitivna stvar u tome svakako je i smanjenje broja trudnoća kod maloljetnica, no postoje i negativne strane - mnogi prva seksualna iskustva imaju tek u srednjim 20-ima. Zbog čega to može biti negativno? Zbog činjenice da ti mladi ljudi preskaču jednu fazu sazrijevanja te dolaze u formativne godine kada im nedostatak iste može biti popriličan hendikep - dakako, ne zbog toga što nisu dovoljno "vješti", već zbog činjenice da možda nisu adekvatno razvili svoje društvene sposobnosti, romantične, pa stoga ne čudi da neki ulaze već i u 30-e bez većih ideja što bi to ljubav uopće trebala biti. Nadalje, kada im se u starijoj dobi dogodi "slomljeno srce" teže će se znati nositi s time nego da su takvu situaciju prošli i preboljeli u ranijoj mladosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.