Politička kriza u Kataloniji nikako da se konačno riješi i na snazi ostaje nedefinirana situacija. Najnovija kriza otpočela je 1. listopada kada je održan referendum o neovisnosti Katalonije kojeg je službeni Madrid proglasio nelegalnim, a na kojem su glasači odabrali neovisnost s 92% glasova. Zatim je 27. listopada katalonski parlament jednostrano proglasio neovisnost pokrajine da bi nakon nekoliko sati španjolski senat odgovorio s davanjem ovlasti premijeru Rajoyu da raspusti katalonski parlament i uvedena je uprava Madrida.
Na nedavnim izvanrednim katalonskim regionalnim izborima u prosincu prošle godine tri stranke zagovornice neovisnosti (JuntsxCat, ERC–CatSi i CUP) osvojile su većinu u parlamentu, tj. 70 od 135 mjesta. Dok je pojedinačno najjača stranka Građani (Cs) s 36 zastupnika protivnica neovisnosti. Istovremeno je bivši predsjednik Katalonije Carles Puigdemont u egzilu u Belgiji odnosno Bruxellesu gdje je nedavno najavio 'pravnu i političku ofenzivu na međunarodnoj razini' odnosno osnivanje vlade u egzilu. U borbi za katalonsku stvar veliku ulogu igra i sport.
Nogometni klub odnosno sportsko udruženje FC Barcelona desetljećima je snažno političko sredstvo i glavni promotor katalonske nacionalne agende. Kao jedan od najvećih svjetskih nogometnih brendova i kao najjača katalonska institucija, FC Barcelona je napravila izuzetan doprinos u njegovanju i održavanju katalonskog identiteta iznutra, a istovremeno je svijet upoznala s katalonskom borbom za nezavisnost.
Može se kolokvijalno kazati da je Katalonija u duši i tijelu Barcelone od samog njezinog osnivanja. Švicarac Johannes Gamper bio je toliko fasciniran katalonskom kulturom da je nakon posjete rođaku i pokretanja nogometnog kluba 1899. u tom lučkom gradu odlučio živjeti. I prekrstio se u Joan. Te godine je antimadridski osjećaj buknuo Barcelonom budući da je tada Španjolska izgubila svoje posljednje kolonije na Karibima. Klub je od svojeg osnivanja pronosio ideju da je katalonski identitet različit od španjolskog. Prve godine postojanja kluba podudarile su se izbijanjem velikog vala katalonskog nacionalizma koji je krenuo zahtijevati veću autonomiju.
Od 1919. klub je otvoreno i uvijek iznova podržavao katalonske zahtjeve za autonomnim statusom pokrajine. 1920-ih lokalno stanovništvo je mahalo klupskom crveno-plavom zastavom tijekom prosvjeda protiv španjolskog diktatora generala Primo de Rivere. Tijekom Španjolskog građanskog rata pro-neovisni zastupnik katalonskog parlamenta, Josep Sunyol, tadašnji Barcelonin predsjednik, likvidiran je od vojnih snaga generala Francisca Franca i mnogi od članova kluba su bili proganjani tijekom posljedične desničarske diktature.
Katalonski identitet, jezik i kultura preživjeli su gotovo pola stoljeća zatiranja od strane falangističkog profaš...
Na nedavnim izvanrednim katalonskim regionalnim izborima u prosincu prošle godine tri stranke zagovornice neovisnosti (JuntsxCat, ERC–CatSi i CUP) osvojile su većinu u parlamentu, tj. 70 od 135 mjesta. Dok je pojedinačno najjača stranka Građani (Cs) s 36 zastupnika protivnica neovisnosti. Istovremeno je bivši predsjednik Katalonije Carles Puigdemont u egzilu u Belgiji odnosno Bruxellesu gdje je nedavno najavio 'pravnu i političku ofenzivu na međunarodnoj razini' odnosno osnivanje vlade u egzilu. U borbi za katalonsku stvar veliku ulogu igra i sport.
Nogometni klub odnosno sportsko udruženje FC Barcelona desetljećima je snažno političko sredstvo i glavni promotor katalonske nacionalne agende. Kao jedan od najvećih svjetskih nogometnih brendova i kao najjača katalonska institucija, FC Barcelona je napravila izuzetan doprinos u njegovanju i održavanju katalonskog identiteta iznutra, a istovremeno je svijet upoznala s katalonskom borbom za nezavisnost.
Može se kolokvijalno kazati da je Katalonija u duši i tijelu Barcelone od samog njezinog osnivanja. Švicarac Johannes Gamper bio je toliko fasciniran katalonskom kulturom da je nakon posjete rođaku i pokretanja nogometnog kluba 1899. u tom lučkom gradu odlučio živjeti. I prekrstio se u Joan. Te godine je antimadridski osjećaj buknuo Barcelonom budući da je tada Španjolska izgubila svoje posljednje kolonije na Karibima. Klub je od svojeg osnivanja pronosio ideju da je katalonski identitet različit od španjolskog. Prve godine postojanja kluba podudarile su se izbijanjem velikog vala katalonskog nacionalizma koji je krenuo zahtijevati veću autonomiju.
Od 1919. klub je otvoreno i uvijek iznova podržavao katalonske zahtjeve za autonomnim statusom pokrajine. 1920-ih lokalno stanovništvo je mahalo klupskom crveno-plavom zastavom tijekom prosvjeda protiv španjolskog diktatora generala Primo de Rivere. Tijekom Španjolskog građanskog rata pro-neovisni zastupnik katalonskog parlamenta, Josep Sunyol, tadašnji Barcelonin predsjednik, likvidiran je od vojnih snaga generala Francisca Franca i mnogi od članova kluba su bili proganjani tijekom posljedične desničarske diktature.
Katalonski identitet, jezik i kultura preživjeli su gotovo pola stoljeća zatiranja od strane falangističkog profaš...
