Naš Mjesec je fascinantan, zar ne? Uvijek je fascinirao, tolike priče imamo o njemu, mitove, misterije... Možemo samo zamisliti kako su naši preci, prije izuma teleskopa i razvoja astronomije poimali Mjesec. Iako im je to "svjetlo na nebu" djelovalo misteriozno, već u ranim danima naučili su se orijentirati prema njemu, izgradili su svoje živote koristeći ga kao kompas i sredstvo za računanje vremena i sezona.
No, kako je naš jedini satelit zapravo nastao? Zanimljivo je da i danas još uvijek postoji veći broj teorija. Sve do 80-ih godina bila je popularna teorija da ga je naša Zemlja zapravo "zarobila" - došao je k nama, privukli smo ga svojom silom i od onda se okreće zajedno s nama i oko nas. Kasnije je dominaciju preuzela jedna druga teorija, koja je najpopularnija danas, a ona kaže da je davno o Zemlju udarila planeta veličine Marsa, planeta po imenu Theia. Od materijala koji je nastao od tog snažnog udarca stvorio se naš Mjesec koji je, dakle, potomak planete Theia, odnosno "dijete" Zemlje i Theiae.
Ono što je naročito zanimljivo je činjenica da je taj udarac "nagnuo" našu Zemlju za 23,5°, a to će se pokazati od neizmjerne važnosti jer na temelju tog nagnuća danas imamo godišnja doba.
Puno dalji no što mislimo
Gledamo Mjesec na nebu gotovo svake noći i, pošto smo itekako navikli na njega, može nam se dojmiti da i nije baš tako daleko, kao da ga možemo "dohvatiti". U stvarnosti, kada se okrenemo brojkama, Mjesec je poprilično, stvarno poprilično, daleko od nas - 384,400 kilometara, da budemo točniji. Koliko je to? Najbolje da tu udaljenost prikažemo grafički.Udaljenost Zemlje i Mjeseca - svaki piksel na ekranu (kada povećate sliku) predstavlja čak 500 kilometara: Dalje je no što ste mislili? Ništa čudno. Stvar je u tome da smo navikli Mjesec zamišljati "tik" do naše Zemlje zato što na kartama Sunčeva sustava planete i nebeski objekti nisu prikazani sa stvarnom udaljenošću, dakako, kako bismo ih bolje vidjeli.
Mjesec je inače grafički često prikazan otprilike ovako: Izgleda vrlo blizu zar ne? Samo što nije.
Ima još toliko toga zanimljivog što bismo mogli reći o Mjesecu, ali danas ćemo se osvrnuti na jednu njegovu specifičnu zanimljivost, njegovu "daleku stranu".
Naime, određene sile između Mjeseca i Zemlje tako djeluju na mjesečevu rotaciju da nam se on uvijek prikazuje samo s jedne strane, strane koju znanstvenici zovu "bliska strana". Njegova stražnja ili daleka strana, često pogrešno nazivana "mračna strana" (hvala ti Pink Floyd) je strana koja je okrenuta od nas, prema ostatku svemira, a nismo je nikad imali priliku vidjeti sve do 1959. godine kada je prve slike poslala sovjetska Luna 3.
Prve slike daleke strane Mjeseca (sovjetska Luna 3):
Nešto novijih fotografija daleke strane Mjeseca (NASA): Zaista je bilo fascinantno znati d...
No, kako je naš jedini satelit zapravo nastao? Zanimljivo je da i danas još uvijek postoji veći broj teorija. Sve do 80-ih godina bila je popularna teorija da ga je naša Zemlja zapravo "zarobila" - došao je k nama, privukli smo ga svojom silom i od onda se okreće zajedno s nama i oko nas. Kasnije je dominaciju preuzela jedna druga teorija, koja je najpopularnija danas, a ona kaže da je davno o Zemlju udarila planeta veličine Marsa, planeta po imenu Theia. Od materijala koji je nastao od tog snažnog udarca stvorio se naš Mjesec koji je, dakle, potomak planete Theia, odnosno "dijete" Zemlje i Theiae.
Ono što je naročito zanimljivo je činjenica da je taj udarac "nagnuo" našu Zemlju za 23,5°, a to će se pokazati od neizmjerne važnosti jer na temelju tog nagnuća danas imamo godišnja doba.
Puno dalji no što mislimo
Gledamo Mjesec na nebu gotovo svake noći i, pošto smo itekako navikli na njega, može nam se dojmiti da i nije baš tako daleko, kao da ga možemo "dohvatiti". U stvarnosti, kada se okrenemo brojkama, Mjesec je poprilično, stvarno poprilično, daleko od nas - 384,400 kilometara, da budemo točniji. Koliko je to? Najbolje da tu udaljenost prikažemo grafički.Udaljenost Zemlje i Mjeseca - svaki piksel na ekranu (kada povećate sliku) predstavlja čak 500 kilometara: Dalje je no što ste mislili? Ništa čudno. Stvar je u tome da smo navikli Mjesec zamišljati "tik" do naše Zemlje zato što na kartama Sunčeva sustava planete i nebeski objekti nisu prikazani sa stvarnom udaljenošću, dakako, kako bismo ih bolje vidjeli.
Mjesec je inače grafički često prikazan otprilike ovako: Izgleda vrlo blizu zar ne? Samo što nije.
Ima još toliko toga zanimljivog što bismo mogli reći o Mjesecu, ali danas ćemo se osvrnuti na jednu njegovu specifičnu zanimljivost, njegovu "daleku stranu".
Naime, određene sile između Mjeseca i Zemlje tako djeluju na mjesečevu rotaciju da nam se on uvijek prikazuje samo s jedne strane, strane koju znanstvenici zovu "bliska strana". Njegova stražnja ili daleka strana, često pogrešno nazivana "mračna strana" (hvala ti Pink Floyd) je strana koja je okrenuta od nas, prema ostatku svemira, a nismo je nikad imali priliku vidjeti sve do 1959. godine kada je prve slike poslala sovjetska Luna 3.
Prve slike daleke strane Mjeseca (sovjetska Luna 3):
Nešto novijih fotografija daleke strane Mjeseca (NASA): Zaista je bilo fascinantno znati d...
