Europski anti-establišment i njihov zajednički ruski kum: Kako je Putin čekao i dočekao

Nešto definitivno kruži Europom već dulje vrijeme i može se najbolje svrstati u termin "anti-establišment". U principu riječ je o (većinom) novim političkim snagama koje su spremne izazvati postojeći učmali status quo, ali teško da se može reći da je riječ o europskom valu jer razlike su itekako od države do države. Ipak nešto sve ove nove pokrete veže, a to je veliki animozitet prema postojećim strukturama vlasti koje su, a sada se s time slažu sve više i birači, predugo aktualne.

Da će doći do pojave i jačanja ovih novih izazivača bilo je jasno još i prije desetak godina, točnije čim se cijela EU struktura počela ljuljati. Vladajuće strukture jesu učmale, ali mogle bi vladati još jako dugo da njihova vladavina pruža sigurnost. To nam govori da su postojeći sistemi "dobro gurali" zadnjih nekoliko desetljeća, ali ta era - post-drugosvjetskoratna era - sada završava.

Europski birači svjesni su da situacija nije dobra i žele da bude bolja. To je u suštini vrlo bazično bavljenje politikom, ako se može uopće tako i nazvati, no ono dirigira današnji politički život Europe. Drugim riječima, ne traže se nove političke opcije koje će izaći pred mase s opsežnim programima i detaljno razrađenim planovima koji bi trebali popraviti postojeće stanje - ne, traže se istomišljenici koji su spr...