Europska energetska budućnost na raskrižju

Do prije tridesetak godina na tržištu električne energije postojao je monopol. Zbog specifičnosti električne energije i tehnoloških ograničenja za njenu proizvodnju monopol je bio optimalno rješenje za snabdijevanje električnom energijom krajnjih korisnika. Do tada su sve nacionalne ekonomije organizirale svoj elektroenergetski sektor u okviru jedne kompanije, najčešće državne, koja se bavila proizvodnjom i snabdijevanjem električnom energijom svih korisnika. Monopolu i lošoj politici vladinih regulatornih agencija nastojalo se doskočiti uspostavljanjem konkurentnog tržišta električne energije, koje je trebalo osigurati postizanje tzv. realne cijene električne energije, odnosno dati mogućnost krajnjem kupcu da bira dobavljača (proizvođača ili distributera) od kojeg će kupovati električnu energiju.

Uvođenje konkurencije na tržište je dio složenog reformskog procesa elektroenergetskog sektora, koji je započeo u svjetskim razmjerima 80-tih godina prošlog stoljeća. Ovaj proces se počeo dešavati pod općom neoliberalnom paradigmom pomicanja infrastrukturnih industrija od centraliziranih organizacija u državnom vlasništvu, ka privatizaciji, javnom reguliranju i tržišno orijentiranim strukturama. No, dosadašnja iskustva pokazuju da se reformskom procesu sektora pojedinih zemalja ipak mora pristupati individualno uzimajući u obzir karakteristike sektora (raspoloživost resursa, veličinu, raspoložive tehnologije, povijesni razvoj) koje definiraju inicijalnu strukturu tržišta i određuju...