Aktualna kriza na istoku Europe izgleda potpuno nerješivo te se u ovom trenutku čini kao da samo brojimo zadnje dane mira u Europi jer ako situacija na rusko-ukrajinskoj granici eskalira bit će to bez sumnje najveći rat još od sukoba na prostoru bivše SFRJ. Ruska vojska raspoređena je uz ukrajinsku granicu, riječ je o najmanje 100.000 vojnika. Iz Moskve su poslali SAD-u i NATO-u svoje "sigurnosne zahtjeve", no zapravo je riječ o svojevrsnom ultimatumu. Rusija ne pojašnjava koje će to točno "mjere" biti prisiljena poduzeti ako njezini zahtjevi budu odbijeni - a glavni zahtjev je zaustavljanje daljnjeg širenja NATO-a prema istoku - no, nije teško "zbrojiti dva i dva".
Niz pogrešnih koraka tijekom godina samo je jačao animozitet između Moskve i Washingtona. Zato ova situacija i izgleda tako nerješiva. Naime, ovdje nije riječ o samo jednoj situaciji, iako je Rusija za sad izolirala daljnje širenje NATO-a kao najbližu "crvenu liniju" - čak i da nekim čudom taj ruski zahtjev bude uvažen (iako sigurno neće), kriza se time ne bi okončala, samo bi se zamrzla na neko vrijeme, a u bliskoj budućnosti ponovno bi se Rusija i SAD/NATO našli na rubu sukoba.
No, nije trebalo biti tako. Vratimo se unatrag, na sam početak stoljeća... Veljača je, godina 2000., zrakoplov njemačkih oružanih snaga u snježnoj noći slijeće na moskovsku međunarodnu zračnu luku. U njemu se nalazi Škot po imenu George Robertson, bivši britanski ministar obrane, a od 1999. generalni tajnik NATO saveza. Stiže u Moskvu kako bi se tamo sastao s od nedavno novim ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kojeg je na poziciju postavio prethodnik, Boris Jeljcin. Putin, bivši KGB-ov agent, ima u tom trenutku svega 47 godina. Njegovo dotadašnje iskustvo svodi se na 16 godina u KGB-u te politička karijera koju je 1991. započeo u Sankt Petersburgu (a od 1996. radi u Jeljcinovoj administraciji u Moskvi).
Svakako se ne može reći da je Putin došao na poziciju predsjednika Rusije kao neiskusan dužnosnik, ali pitanje je koliko je uopće iskustva potrebno da bi se upravljalo jednom Rusijom jer biti na čelu Rusije znači biti i u poziciji odgovornosti prema cijelom svijetu.
Ali bio je to jedan vrlo drugačiji svijet početkom te 2000. godine. U usporedbi s vremenom koje dolazi izgledao je taj svijet iznimno stabilno. Američki ratovi na Bliskom istoku tek će početi nakon napada na SAD 11. rujna 2001., a Rusija se definitivno nije tretirala kao kakva prijetnja već kao nadolazeći važan partner koji upravo prolazi kroz bolnu transformaciju iz socijalističkog modela prema demokratskom i slobodno-tržišnom. U tom kontekstu Putin je mladi ruski predsjednik koji obećava, netko s kime se može otvoreno razgovarati o suradnji i integraciji Rusije sa Zapadnim svijetom.
Putin je prijatelj, a i generalni tajnik NATO-a George Robertson dolazi kao prijatelj. Kako je on sam opisao, za vrijeme tog prvog susreta Putin mu je dao do znanja da Rusija želi biti "dio tog sigurnog, stabilnog i prosperitetnog Zapada".
Kako i ne bi? Zašto ne bi? Rusija - barem njena vlast - je brzo prihvatila da je prethodni režim nestao u hodnicima povijesti i da je socijalistička ideja doživjela kolaps. Ruska vlast bila je spremna na potpunu tranziciju - iako su već početkom 90-ih vidjeli i sve negativne posljedice te tranzicije. Kapitalizam je Rusiji, osim "transformacije", donio i veliku bijedu širokom sloju njene radničke klase. U isto vrijeme stvorena je i nova klasa, gangsterska klasa oligarha koji su ugrabili svu vlast u svoje ruke, a neki od njih su se održali i do današnjih dana.
No, uvjerenje je bilo slijedeće - nakon bolnog perioda tranzicije doći će vrijeme prosperiteta. Tako se tvrdilo. Je li do tog prosperiteta u Rusiji ikad došlo? Situacija se pod Putinom promijenila na bolje, donekle, ali daleko od toga da je ruski radnik mogao uživati u prihodima kakve ima, recimo, američki radnik.
Vratimo se na taj susret u hladnoj veljači 2000. Za vrijeme sastanka s generalnim tajnikom NATO-a novi ruski predsjednik mu je poručio: "Kada ćete nas pozvati da se priključimo NATO-u?" Ovaj mu odgovara: "Pa, mi ne zovemo zemlje u NATO, one se same prijave". Putin uzvraća: "Nama se ne stoji u redu s nizom beznačajnih zemalja".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
