Putovanje prema Berlinu je, što se jurećih krajolika tiče, možda i najljepše, zaista odmor za oči. Ponovno sam ručao u vlaku, ne baš onako jeftino kao na vlaku za Prag, ali podnošljivo. Upravo dok sam rješavao problem gladi ušli smo u Dresden. Grad je to koji je bio gotovo do temelja razrušen u savezničkom bombardiranju pred kraj Drugog svjetskog rata. Danas se pak Dresden u medijima često spominje kao epicentar nove njemačke anti-imigrantske desnice. Vjerojatno bi bilo zanimljivo provesti bar jedan dan u Dresdenu i vidjeti iz prve ruke kakva je atmosfera u samom gradu, uključujući i političku, no ne ovog puta, pravac Berlin.
Prolazak kroz DresdenPreko Njemačke
U večernjim satima stižem na berlinski Hauptbahnhof (glavna željeznička postaja) koji je zaista ogroman, luksuzan i vrlo "berlinski". Nakon kraćeg snalaženja pronalazim tramvaj i krećem prema istočnom dijelu grada.
Glavna željeznička postaja u Berlinu
Već i taj prvi kontakt s Berlinom otkriva svu njegovu specifičnost - promatram putnike u punom tramvaju i uočavam nešto što sam i očekivao da ću uočiti: svi ljudi su "različiti". Ne mislim pritom samo na rasu i etničku pripadnost, jasno je tko su njemački "starosjedioci", a tko noviji i stariji doseljenici, ali i Nijemci se svi razlikuju, naročito mladi ljudi. Po stilu odijevanja, boji kose, općem "lifestyleu"... diverzitet i izražena individualnost je odmah uočljiva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.