Dualnost između kopnene i pomorske mobilnosti
Kao geograf i geopolitičar Sir Halford Mackinder izdvojio je kopnenu i pomorsku mobilnost kao temeljne uzorke europske i azijske povijesti. Prema Mackinderu: "Mobilnost oceanom (bila je) prirodan suparnik mobilnosti konja i deva u srcu kontinenta". Početkom 20. stoljeća kad je Mackinder pisao "Geografski stožer povijesti", očekivao je snažan uzlet kopnene mobilnosti preko novoizgrađene Transsibirske željeznice, koja je trebala biti početak snažnog željezničkog povezivanja Euroazije, povezivanja koje će uzdići kopneni princip kretanja na novu razinu i otključati geografsku moć stožernog područja (Heartlanda).
Halford Mackinder je smatrao ako bilo koja nacija uspije ostvariti primat u središtu Euroazije, tada će kopnena sila nadvladati dominantne pomorske sile. U sporu između Mahana (geostratega pomorskih sila) i Mackindera, potonji se bojao da će povezivanje središta Euroazije željezničkim prugama, dati kopnenim silama mobilnost jednaku ili veću mobilnosti pomorskih sila. Usprkos kritika da je zanemario razvoj "zračne sile" te da je precijenio važnost Istočne Europe i Srednje Azije (Heartlanda), te da je ignorirao postojanje drugog, anglo-saksonskog stožera (A.R. Hall) ili da je podcijenio značenje rubnog područja Euroazije tj. Rimlanda (Spykman), ideja premrežavanja Euroazije modernom željezničkom vezom preko Srednje Azije, u praksi ne predstavlja prošli, već budući projekt.
Iako je prošlo već više od stoljeća kada je Mackinder izložio svoju tezu, zbog složenih povijesno-političkih procesa i burne povijesti 20.stoljeća, kopnene sile nisu uspjele probuditi svoj mobilni potencijal, dok se SSSR kao stožer kopnene sile raspao. No, formiranjem organizacija poput Šangajske organizacije za suradnju, Euroazijske ekonomske zajednice i najavljene Euroazijske unije, ponovo dolazi do zbijanja post-sovjetskog prostora, koji u suvremeno doba rastuće Azije, postaje ključan u uspostavi direktne i efikasne kopnene veze između Europe i Kine. Ponovno zbijanje prostora olakšava kopnenu mobilnost i funkcioniranje željezničkih linija. Što se Mackindera tiče, treba napomenuti da je on još 1924. godine predložio osnivanje 'Atlantske zajednice', vojnog saveza pomorskih sila, koje bi sprječavale i ometale kopneno povezivanje Euroazije. Iz te ideje izrodio se NATO pakt.
Nove perspektive
Sa završetkom 'Hladnog rata' otvorila se mogućnost većeg povezivanja Euroazije. Otvaranjem Kine prema Rusiji, te Rusije prema Europi, prevladana su desetljeća nepovjerenja na euroazijskom prostoru. Euroazijski prostor pokriva više od trećine zemljinog kopna, a na njemu žive tri četvrtine svjetske populacije. Tri četvrtine poznatih svjetskih energetskih resursa kao i minerala potrebnih za industrijalizaciju nalaze se na euroazijskoj kopnenoj masi. Gospodarski potencijal Sjeverne Amerike, koliko god ona bila bogata, blijed je u usporedbi s Euroazijom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
