Ideja o stvaranju snažne Euroazijske Unije po sličnom modelu na kojem je formirana i Europska Unija, ovih dana je centralna tema na istoku.
Prvi je koncept predstavio dugogodišnji predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbayev (na vlasti je od 1990., ove godine je ponovno izabran na još 5 godina) još 90-ih godina, ali tek ovih dana zeleno svjetlo dolazi iz države bez koje Euroazijska Unija ni nema smisla- Rusije.
Projekt nove ekonomske unije brzo korača ka realizaciji. Ruski premijer Vladimir Putin tek prošli mjesec je otvoreno počeo govoriti o potrebi takve zajednice, a samo mjesec dana kasnije već je potpisan dokument o početku ekonomske integracije između 3 države koje će biti zabilježene kao osnivačice - Rusija, Kazahstan i Bjelorusija.
"Ne želimo ništa forsirati, ali ako uvjeti budu to dopuštali - spremni smo na formiranje ekonomske unije i prije planirane 2015." - izjavio je povodom potpisivanja prvog ugovora ruski predsjednik Dmitry Medvedev za vrijeme konferencije na kojoj su također bili nazočni Aleksandr Lukashenko (predsjednik Bjelorusije) i Nursultan Nazarbayev (predsjednik Kazahstana).
U razgovoru za medije Dmitry Medvedev naveo je kako se ne boji da bi nova unija mogla zapasti u iste probleme koji trenutačno potresaju Europsku Uniju - "Nemam nikakvih strahova. Radit ćemo precizno i stalno imati na umu iskustva Europske Unije", napomeno je Medvedev.
Formiranje ovakve unije ipak bi se znatno razlikovalo od Europskog primjera. U današnjoj EU imamo nekoliko država koje se međusobno bore za dominacijom. Mogli bi konstatirati kako Njemačka u većini slučajeva ima zadnju riječ, ali i Njemačka ima imperativ stvarati konsenzuse sa susjednom Francuskom i svakako Velikom Britanijom.
Po pitanju Euroazijske Unije ne bi bilo nikakve zabune - to bi bio savez u kojem bi se od samog početka znalo tko je vođa i čija je riječ zadnja, ali često i prva.
20 godina nakon raspada SSSR-a, Rusija se osnažena ponovno vraća na svjetsku pozornicu. Nakon ekonomske stabilizacije za koju je Rusiji bilo potrebno 2 desetljeća, sada se obraća svojim bivšim satelitima koji - uzevši u obzir generalno stanje svjetske ekonomije - ne bi imali prevelike primjedbe na ponovnu integraciju u savez s moćnom Rusijom.
Činjenica da se kao prve dvije članice uzimaju Bjelorusija i Kazahstan samo potvrđuju tu tezu.
Obje države su važni ruski saveznici koji - pogotovo u slučaju Bjelorusije - nisu daleko ni odmakli od centralističke ekonomije sovjetskog tipa.
Do jučer se zapad doslovno ismijavao s Bjelorusijom nazivajući predsjednika Lukashenka "zadnjim sovjetskim diktatorom".
Američki senator John McCain, glavni protukandidat predsjedniku Barack Obami na izborima 2008. ove godine je Lukashenka nazvao "brutalnim tiraninom". Nije tajna kako SAD već neko vrijeme priziva razne oblike "intervencije" koje bi srušile režim u Bjelorusiji.
Bjelorusija stoga ima i bitan dodatni razlog da se još bliže poveže s Rusijom. Osim ekonomske integracije ulazak u savez s Rusijom za Bjelorusiju je možda i jedini način da sačuva vlastitu unutarnju i vanjsku politiku.
Jasno, ona bi nakon ulaska u savez bila izrazito pro-ruska, no to ne bi previše mijenjalo aktualno stanje jer je takva i danas.
Bjelorusija nije krenula putem masovne privatizacije, glavne državne industrije i dalje su u vlasništvu države. Dok Europa i SAD imaju već ozbiljnih problema zbog sve većeg broja nezaposlenih, u Bjelorusiji prema posljednjim informacijama nezaposlenost iznosi 0,7% - s tendencijom pada.
Euroazijska Unija ima svoje komparativne prednosti, unatoč globalnoj monolitnosti kapitalističkog načina proizvodnje, svojim osnutkom nova Unija mogla bi ipak ponuditi konkretnu alternativu po pitanju ekonomije i samim time izbjeći uvlačenje u sirovi neo-liberalni model koji zapadu donosi samo propast.
A tko će imati "privilegiju" ući u novi savez? Neke stare veze i tendencije biti će ujedno i glavni ključ po kojem će se dijeliti "pozivnice".
Uvaženi ruski politolog Dmitry Orlov već je sastavio listu zemalja koje bi, prema njemu, trebale postati dio Euroazijske Unije: Finska, Mađarska, Češka, Mongolija, Vijetnam, Bugarska, ali i 2 države izvan zemljopisne regije - Kuba i Venecuela.
Iz popisa je vidljivo kako se dobar dio tih zemalja trenutačno nalazi u sklopu EU-a. Znači li to da bi te države prekinule suradnju s Briselom i okrenule se (natrag) prema Moskvi? To će ovisiti samo o njima.
Što se pak tiče Hrvatske i naših istočnih susjeda iz bivše SFRJ, naša politička vodstva već su kolektivno odlučila prema kojoj Uniji valja putovati - onoj istoj iz koje već neki zasigurno planiraju prebjeg, samo se čeka stasanje konkretne alternative.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
