Turska vanjska politika često je znala biti predmetom pažnje svjetske javnosti, a posebice javnosti na Balkanu. To je shvatljivo budući da je Turska nekad tvorila glavnu okosnicu svjetske sile Osmanlijskog carstva, a reformama koje je pred skoro stoljeće uveo Mustafa Kemal Ataturk, Turska je 1923. postala moderna sekularna republika – prva takva sekularna država s muslimanskom većinom na svijetu.
Nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine 1992. politika Turske prema toj zemlji uvijek je bila pod povećalom, a posebno otkada je ranih 2000-ih na vlast došla nacionalistička i konzervativna Stranka pravde i razvoja AKP, a predsjednik vlade postao Recep Tayyip Erdogan.
Erdoganova bosanska politika odnosno njegova politika prema Bosni i Hercegovini predmet je žestokih prijepora, polemika i sukoba. Za neke - Srbe i Hrvate u BIH - ona je negativna i opasna dok je za Bošnjake ona dobrodošla i očaravajuća. I doista tursko vodstvo svojim ponašanjem i pristupom s jedne strane potiče odobravanje i obožavanje, a s druge strane raspaljuje bijes, nelagodu i nepovjerenje.
Ipak, Bosna i Hercegovina iako ima važnu ulogu u turskoj vanjskoj politici nije svrha sama po sebi već čini udio u mozaiku cjelokupne vanjske politike Ankare. Takva politika se često naziva neoosmanskom. Republika Turska zaista provodi vanjsku politiku u duhu neoosmanizma ili barem onako kako taj pojam i Osmansko Carstvo shvaćaju Erdogan i njegov, sve donedavno ključni čovjek za vanjsku politiku, Ahmet Davutoglu.
Što je to neoosmanizam? Najbolje bi bilo upotrijebiti definiciju srbijanskog diplomata, akademika, islamologa i autora knjige 'Neoosmanizam', Darka Tanaskovića: 'Neoosmanizam je dubinska vrijednosna, ideološka i psihološka konstanta ukupnog državno-nacionalnog nastupanja Turske u međunarodnim odnosima, s ciljem da se u suvremenim uvjetima, sredstvima i metodama prilagođenim modernim vremenima i svjetskim tokovima, do najveće moguće mjere obnovi dominantan utjecaj Turske u oblastima koje su tijekom određenog povijesnog razdoblja bile u sastavu Osmanskoga Carstva'.
Upravo je nedavno smijenjeni premijer, Davutoglu, ključni ideolog i kreator takve neoosmanske politike. Davutoglu je smijenjen zbog unutarnjih sukoba njega i Erdogana, ali Turska i dalje ostaje slijediti takvu vanjsku politiku pa treba pogledati što ona konkretno znači.
2001. Davutoglu je objavio knjigu 'Strategijska dubina: međunarodni položaj Turske'. Do danas je ta knjiga doživjela preko 40 izdanja. U knjizi se analizira međunarodni položaj Turske u prošlom stoljeću i ukazuje se na strateške pravce koje treba slijediti vanjska politika Ankare. Knjiga je Davutoglua plasirala u tursku top politiku pa je tako ubrzo postao glavni Erdoganov savjetnik, a od 2009. i ministar vanjskih poslova što mu je omogućilo da aktivno provodi...
Nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine 1992. politika Turske prema toj zemlji uvijek je bila pod povećalom, a posebno otkada je ranih 2000-ih na vlast došla nacionalistička i konzervativna Stranka pravde i razvoja AKP, a predsjednik vlade postao Recep Tayyip Erdogan.
Erdoganova bosanska politika odnosno njegova politika prema Bosni i Hercegovini predmet je žestokih prijepora, polemika i sukoba. Za neke - Srbe i Hrvate u BIH - ona je negativna i opasna dok je za Bošnjake ona dobrodošla i očaravajuća. I doista tursko vodstvo svojim ponašanjem i pristupom s jedne strane potiče odobravanje i obožavanje, a s druge strane raspaljuje bijes, nelagodu i nepovjerenje.
Ipak, Bosna i Hercegovina iako ima važnu ulogu u turskoj vanjskoj politici nije svrha sama po sebi već čini udio u mozaiku cjelokupne vanjske politike Ankare. Takva politika se često naziva neoosmanskom. Republika Turska zaista provodi vanjsku politiku u duhu neoosmanizma ili barem onako kako taj pojam i Osmansko Carstvo shvaćaju Erdogan i njegov, sve donedavno ključni čovjek za vanjsku politiku, Ahmet Davutoglu.
Što je to neoosmanizam? Najbolje bi bilo upotrijebiti definiciju srbijanskog diplomata, akademika, islamologa i autora knjige 'Neoosmanizam', Darka Tanaskovića: 'Neoosmanizam je dubinska vrijednosna, ideološka i psihološka konstanta ukupnog državno-nacionalnog nastupanja Turske u međunarodnim odnosima, s ciljem da se u suvremenim uvjetima, sredstvima i metodama prilagođenim modernim vremenima i svjetskim tokovima, do najveće moguće mjere obnovi dominantan utjecaj Turske u oblastima koje su tijekom određenog povijesnog razdoblja bile u sastavu Osmanskoga Carstva'.
Upravo je nedavno smijenjeni premijer, Davutoglu, ključni ideolog i kreator takve neoosmanske politike. Davutoglu je smijenjen zbog unutarnjih sukoba njega i Erdogana, ali Turska i dalje ostaje slijediti takvu vanjsku politiku pa treba pogledati što ona konkretno znači.
2001. Davutoglu je objavio knjigu 'Strategijska dubina: međunarodni položaj Turske'. Do danas je ta knjiga doživjela preko 40 izdanja. U knjizi se analizira međunarodni položaj Turske u prošlom stoljeću i ukazuje se na strateške pravce koje treba slijediti vanjska politika Ankare. Knjiga je Davutoglua plasirala u tursku top politiku pa je tako ubrzo postao glavni Erdoganov savjetnik, a od 2009. i ministar vanjskih poslova što mu je omogućilo da aktivno provodi...
