Posjet turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Njemačkoj je bio u načelu uspjeh za Ankaru jer se predsjednik vratio u Tursku bez obvezivanja u promicanju ljudskih prava i demokracije, a istovremeno je dobio gotovo sve što je tražio. Sam Erdogan se time pohvalio trećeg dana svog posjeta kada je u Kölnu rekao kako je njegov posjet bio vrlo produktivan, te da je vodio iskrene razgovore s njemačkim predsjednikom Frank-Walterom Steinmeierom i kancelarkom Angelom Merkel. Pokrivene su teme i dogovorene suradnje u poljima borbe protiv terorističkih organizacija, izbjegličke krize, sukoba i trgovačkih ratova.
Posjet je bio iznimno kontroverzan, a na kraju je ostao osjećaj kako Nijemce nije toliko briga je li Turska demokratska zemlja ili ne. Njemačka gleda Tursku iz perspektive vlastitih nacionalnih interesa i sigurnosti. Za Berlin je stabilna Turska oduvijek bila vrlo važna; no, je li ta stabilnost jamčena nekim oblikom demokratskog poretka ili vojnom, odnosno civilnom, diktaturom nije toliko važno. Njemački pozivi na demokraciju, vladavinu prava i slobodu opstaju kako bi se očuvao imidž njemačke vlade pred svojom demokratskom javnošću. S takvim stavovima se nisu složile tisuće prosvjednika u Berlinu i Kölnu, od kojih su mnogi Kurdi ili alevijski Turci koji žive u Njemačkoj. Oni su na strogo čuvanim ulicama pokazali svoj bijes oko Erdoganove autokratske vladavine i kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda u Turskoj. U Berlinu su sve ceste koje su vodile do poznatog hotela Adlon Kempinski – u blizini samih Brandenburških vrata, nacionalnog simbola Njemačke u srcu grada - okružene oružanim snagama na krovovima. Prosvjednici na obližnjem Potsdamer Platzu nosili su proglase s natpisom "Nisi dobrodošao", a slični su se mogli vidjeti i na drugim mjestima gdje je Erdogan išao.
Na sve to je Erdogan ostao ravnodušan, vidno je pokazivao znakove Muslimanskog bratstva i od Berlina tražio izručivanje 69 turskih azilanata, među njima novinara i pravnika, koje čeka suđenje u Turskoj. No, Erdogan je znao da ne smije previše naljutiti svoje domaćine, jer je Berlin važan za turske gospodarske probitke. I to ne samo jer je Njemačka Turskoj glavni međunarodni partner, već podjednako jer bi devalvacija turske lire mogla stati nakon što Erdogan dobije pozitivne reakcije iz Berlina. Takve pozitivne politike već su dobivene u Njemačkoj. Berlin je smanjio sigurnosne savjete svojim građanima koji putuju u Tursku, ukinuta su ograničenja na kreditna jamstva njemačke federalne vlade, a umjesto prijetnji sankcijama počelo se razgovarati o solidarnosti. Erdogan je dobio punu počast kakvu percipirani protivnik europske suradnje inače ne bi mogao doživjeti. Dobio je i uvjerenje kako će se njemački kapital ponovno zakotrljati prema Turskoj. Izgradnja nove željezničke mreže, elektrifikacija stare, postavljanje moderne tehnologije u prometu je veliki projekt vrijedan 35 milijardi eura, a u tome će pomagati konzorcij na čelu sa Siemensom i Deutsche Bahnom. Njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier uskoro dolazi s velikom delegacijom u Tursku, a od tog posjeta se očekuje mnogo.
Zapadni svijet je davanjem počasti turskom predsjedniku ipak dobio na svojoj važnosti. U vrijeme kada se Sjedinjene Države okreću prema izolaciji i kada nema jasnog konsenzusa oko migracijske politike u Europskoj Uniji, a novi val izbjeglica u Europi bi mogao dovesti do sve većeg jaza među državama članicama, Merkel je pozvala Erdogana iako je taj potez vrlo kontroverzan. Mogla ga je pozvati na radni sastanak, bez protokola i prijateljskog tona, ali onda ne bi bilo ni dijaloga. Time su Europljani napokon iskoračili iz američke sjene, zajedno s nastojanjem održavanja iranskog nuklearnog sporazuma.
A dobili su i nešto više. Tijekom poslovnog doručka u Berlinu, dogovoren je sastanak u Istanbulu na kojemu će se okupiti njemačka kancelarka, turski predsjednik, francuski predsjednik Emmanuel Macron i ruski predsjednik Vladimir Putin kako bi se postigao dogovor oko Sirije. Time je dodatno odgođena akcija u Idlibu, a tursko gostoprimstvo pokazuje da je Turska ponovno u igri oko budućnosti sirijske države. Zamjetan je nedostatak Amerikanaca, Saudijaca i Britanaca na ovom susretu, što opet dovoljno govori o novoj proaktivnosti Berlina i Pariza.
To ne mijenja činjenicu da njemački gospodarski interesi i njegove strateške percepcije nadilaze sve ostale elemente, uključujući stanje ljudskih prava i demokratski učinak Turske. Na konferenciji za novinare nakon sastanka, Merkel je tvrdila da je bitno da dvije strane razgovaraju. "Smatram da je posjet vrlo važan, jer kad postoje razlike, osobni sastanak je od vitalnog značaja za njihovo rješavanje", rekla je Merkel. Njemački tisak ipak smatra da je Erdogan dobio negativne bodove zbog stanja demokracije u svojoj zemlji. Na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji s Erdoganom, kancelarka Merkel nastavila je govoriti nekoliko minuta o dubokim razlikama između nje i turskog predsjednika. Sloboda tiska, sloboda mišljenja, vladavina zakona, Nijemci zatočeni u Turskoj - Merkel nije ostavila niti jednu temu netaknutom. Erdogan, međutim, nije dopustio da ga ulove njezine riječi. Daleko od postizanja novog početka u odnosima njemačko-turskog, turski predsjednik još uvijek ne može ništa postići zbog svoje nevoljkosti u razvoju ljudskih prava u Turskoj, smatraju Nijemci. Osim sporazuma o četveročlanom sastanku o Siriji, on se vraća u Ankaru praznih ruku. Ali sada zna točno kako stvari stoje, zaključuje njemačka javnost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
