Koristi li Turska "gužvu" dok je ostatak svijeta zaokupljen izvjesnim bankrotom njihovog susjeda, Grčke? Sudeći prema informacijama koje stižu u zadnjih 24 sata, upravo to se događa. Drugim riječima, na stolu je još jednom turska agresija na Siriju, scenarij koji je u pripremi još od 2012., a danas je možda bliže nego ikada do sada.
Vlasti u Ankari - zapravo predsjednik Erdogan, jer parlamentarna vlast nakon izbora nije ni formirana još (a AKP bi je mogao izgubiti) - su nervozne, poprilično. Erdogana, izgleda, nimalo ne dira činjenica da Sirijom haraju ISIL-ovi odrubljivači glava koji vrše takve masakre da bi ih bilo teško naći u cijeloj povijesti ljudskog nasilja (a to je jedna vrlo nasilna povijest). Ne, Erdogana prije svega smetaju sirijski Kurdi, po svemu sudeći daleko najprogresivniji akteri u Siriji, ako ne i na cijelom Bliskom istoku.
Sunitski radikali ubijaju sve koji se ne podrede njihovim ekstremističkim interpretacijama Islama, šijitske paramilitarne skupine po Iraku oslobađaju gradove i naselja, ali nerijetko nakon toga pokazuju gotovo istu razinu terora i brutalnosti kao i ISIL. Zatim imamo nacionalne vojske koje su često angažirane u mljevenju svega pred sobom, bilo neprijatelja, bilo civila.
U cijelom tom kaosu jedini akteri iza kojih bi se zaista - iz perspektive naprednog svijeta - moglo stati su Kurdi, naročito sirijski Kurdi. Irački Kurdi su, recimo, nešto već poprilično drugačije - njihovo nacionalističko vodstvo čak je u dobrim odnosima s Ankarom. No, kada je riječ o sirijskim Kurdima, odnosno kurdskim YPG snagama (oružano krilo sirijske kurdske stranke PYD), onda treba imati na umu da su oni zapravo produžetak ljevičarske Radničke Partije Kurdistana (PKK). Taj PKK je pak već desetljećima u ratu s Turskom državom, odnosno u borbi za prava Kurda.
O autonomiji sirijskih Kurda:
Razbijanje Rojava revolucije: ideali jednakosti, radničke samouprave i direktne demokracije upravo se guše u krvi i genocidu od strane fanatičnog fašizma
Danas je u Turskoj još uvijek, od prije nekoliko godina, na snazi primirje i sukobi su samo sporadični, no turske vlasti imaju ekstreman strah da će Kurdi, prije ili kasnije, ostvariti svoje ciljeve, a možda i raskomadati Tursku. Naime, ako jednog dana i dođe do stvaranja Kurdske države, najveći gubitnik, u teritorijalnom smislu, bila bi Turska (osim nje teritorij bi izgubile i Sirija, Irak i Iran).
Turske vlasti zbog toga PKK vode kao "terorističku organizaciju", ali ne samo PKK, već i njihov ideološki produžetak u Siriji, YPG. Štoviše, Ankara danas u YPG-u vidi veću prijetnju nego usnulom PKK-u koji je već i odustao od oružane borbe.
Sirijski Kurdi su u pokretu. Unatoč velikim stradavanjima, rat u Siriji politički im koristi jer su po prvi put preuzeli samokontrolu nad prostorima gdje žive, odnosno na sjeveru Sirije. Takvo što u miru nikada ne bi dobili, Damask im nikada ne bi dao autonomiju, ali sada nema izbora. No, tek što su pokrenuli izgradnju svoje autonomne zajednice desio se ISIL koji je s velikom žestinom napao sirijske Kurde masakrirajući njihova naselja. Pokušali su zauzeti i jedan od njihovih ključnih gradova, Kobani, koji se nalazi na samoj granici s Turskom.
Kobani je ipak obranjen, no uz velike žrtve - grad je gotovo u potpunosti srušen, a i dalje je meta sporadičnih ISIL-ovih terorističkih napada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
