Kakva je poveznica između aktualne katarske krize i rata u Siriji? Kako će se jedan vrući sukob odraziti na ovaj zagrijavajući? Korelacija je mnogo, ali ono ključno što se može zaključiti je ovo - izbijanja krize u Zaljevu znači da se sirijski rat nalazi blizu završetka.
Nije čak ni bitno kako će rat u Siriji završiti, bilo pobjedom Assada ili njegovim padom (u ovom trenutku je očito da Assad ipak dobiva rat, ali kakvu Siriju? O tome nešto kasnije u tekstu) - činjenica jest da se rat završava, a izbijanje krize u Zaljevu je možda i najsnažniji nagovještaj toga.
Između dojučerašnjih anti-Assad saveznika sada izbija jedan zaljevski hladni rat, u sličnom stilu kao što je izbio i onaj veliki Hladni između SAD-a i SSSR-a pred kraj Drugog svjetskog rata, odnosno neposredno nakon njega.
Ujedinjeni protiv istog neprijatelja, saveznici će se međusobno pomagati da bi što prije ostvarili svoju širu geopolitičku agendu, no, takvi scenariji uvijek mogu imati samo dva potencijalna ishoda: ili će zajednički neprijatelj biti poražen ili će se pokazati prejakim pa će se od njegovog uništenja morati odustati.
U svakom slučaju, nestanak žurnosti po pitanju fokusiranja na zajedničkog neprijatelja dovest će neke od ranije jasne stvarnosti natrag u fokus. SAD i SSSR bile su sile s dijametralno suprotnom ideologijom, barem u svojoj osnovi, i kao takve nikada nisu mogle biti saveznice - osim u slučaju da ih ujedini dovoljno bitan zajednički neprijatelj. Kao što i znamo, Moskva i Washington ujedinili su se u borbi protiv Hitlera, a Zaljevske monarhije, zajedno s Turskom i Zapadnim silama, bile su godinama ujedinjene u borbi protiv Assada - Assad je, dakle, bio njihov Hitler.
Sjećamo se diplomatske krize između Katara i drugih zaljevskih monarhija 2014. - tada su se povlačili ambasadori, no sve skupa djelovalo je krajnje mlako u usporedbi s aktualnim tenzijama. Zašto već tada Rijad i Abu Dhabi nisu pritisnuli Dohu do kraja? Pa katarski "grijesi" tada su bili jednaki današnjima, ne podupire Katar danas Muslimansku braću ili Hamas ništa više no što ih je podupirao prije 3 godine, štoviše, možda su čak malo i popustili s time kako bi eventualno izbjegli baš ovakvu situaciju koja je ipak izbila.
2014. je bila prijetnja po pitanju što bi se jednog dana moglo dogoditi, no, tada definitivno nije bio trenutak za ekskomunikaciju Katara, bogatog Katara koji intenzivno financira ekstremističke anti-Assad skupine po Siriji. Katar je bio potreban u borbi protiv Assada, žilavog Assada koji se održao i protiv tako velike alijanse koja se posložila protiv njega.
Sav taj novac, sve to oružje i sva ta ekstremistička mobilizacija nije uspjela slomiti Siriju - dakako, Siriju koja je u drugoj fazi rata dobila snažniju podršku dva ključna saveznika, Rusije i Irana, bez kojih ne bi preživjela.
Sada postaje očito da se Assada neće moći srušiti, moći će se eventualno oduzeti mu kontrola nad određenim dijelovima njegove zemlje (kurdski dijelovi gdje će SAD dominirati putem posrednika).
Islamistički ekstremisti - gurani od strane Rijada, Dohe, Ankare, Pariza, Washingtona i Berlina - ne samo da neće ući u Damask, već će se njihova borbena snaga znatno umanjiti. Nema sumnje da se "fond ekstremista" tijekom sirijskih ratnih godina smanjio, nitko zapravo ni ne zna točnu brojku, ali može se spekulirati da je riječ o možda i stotinama tisuća džihadista.
Što god islamofobi današnjice tvrdili, ogromna većina muslimana ni ne pomišlja na odlazak u rat kao što je sirijski. Dakako, ostat će uvijek dovoljno radikala koji mogu predstavljati ozbiljnu sigurnosnu prijetnju u vidu terorističkih napada, kako na Bliskom istoku tako i u Europi, ali "vojska ekstremista", koja je svakako postojala, danas mora biti manja.
Naravno, nažalost, indoktrinacijski religijski centri rade "punom parom" na stvaranju novih vojnika, nove generacije džihadista, ali to će nakon sirijskog rata ipak potrajati.
Sve to zajedno ponukalo je Rijad da otpočne sa Zaljevskim hladnim ratom protiv Katara, da svoju energiju usredotoči protiv rivala kojeg se gotovo panično boji - kako i ne bi, svaki stanovnik arapskog svijeta koji se uključuje u program emitiranja katarske Al-Jazzere korak je dalje od potpore srednjovjekovnoj saudijskoj monarhiji i korak bliže ideji transformacije kakvu zagovara katarska vanjska politika.
Dakako, ako do takve široke transformacije u arapskom svijetu ikada dođe, zna se koji će biti novi glavni grad i inspiracija cijeloj regiji - Doha, naravno.
Možemo se s idejama koje promovira Katar slagati ili ne, ali Katar ih definitivno ima i želi da se na njenim temeljima mijenja cijeli arapski, možda čak i cijeli sunitski, svijet. Onaj šijitski, očigledno, ne bi se previše bunio - ponekad slika govori više od riječi: 
Bivši iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinedžad i bivši (svrgnuti) egipatski predsjednik Mohamed Morsi - predstavnik Muslimanske braće Cijelo "Arapsko proljeće" bio je zapravo grandiozni projekt Katara na krilima ideja Muslimanske braće u kombinaciji s katarskim vanjskopolitičkim interesima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
