Otkako je započela katarska kriza odnosno saudijska i emiratska politika blokade prema svojem susjedu, trese se tržište ukapljenog prirodnog plina. Iako je Katar zemlja relativno siromašna naftnim nalazištima, barem u odnosu prema svojim susjedima, na sjeveroistočnoj obali nalaze se goleme rezerve prirodnog plina. Potvrđena katarska nalazišta plina čine ovu zemlju trećom najvećom plinskom silom na svijetu, a nalazišta sveukupno čine 250 trilijuna kubičnih stopa odnosno preko sedam tisuća kubičnih kilometara. Nakon što je završena prva faza Sjevernog plinskog polja 1991. Katar je postao iznimno bogatom zemljom, a od sredine devedesetih Katar počinje ulagati u istraživanje i razvoj plinskih polja u drugim zemljama, stvarajući time imidž iskusne zemlje u plinskim pitanjima. Danas je Katar vodeća zemlja na svijetu u prodaji LNG-a, pa trenutačna kriza prijeti prelijevanju na svjetska plinska tržišta.
Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Bahrein svojim potezima grizu ruku koja im pomaže, jer su sve te zemlje teško ovisne o katarskom plinu putem plinovoda i LNG terminala, a s obzirom da su prvo blokirane transportne veze teško će dobiti katarski plin u svoja domaćinstva. Sve te zemlje optužuju Katar da koristi prirodni plin i zaradu od njega za potporu terorizmu. Amerikanci, koji su upozorili svoje prijatelje i prave sponzore terorizma u Rijadu da su zahtjevi položeni pred Katar suludi i neostvarivi, pokušavaju primiriti situaciju jer bi plinska kriza mogla naštetiti glavnom katarskom partneru na Zapadu Exxon Mobilu, čiji je predsjednik uprave sada državni tajnik Rex Tillerson.
Nakon početka krize, vlade Indije i Japana dobili su jamstva da će se isporuke nastaviti, iako su Emirati blokirali sva plovila iz i u Katar samo nekoliko sati nakon prekida diplomatskih odnosa. Jedna od najvećih prijetnji ove blokade usmjerena je prema Rusiji kao i Iranu. Bliski istok i njegove energetske zalihe ključni su dio ruske Energetske strategije do 2030. koju je Moskva usvojila 2009. Taj dokument traži diverzifikaciju plinskog izvoza kako bi se smanjila ovisnost o Europi i stvorila euroazijska plinska mreža pod ruskim nadzorom. Po pitanju katarske krize, Moskva se pokušava distancirati i ostati neutralnom, ali pogledava na svoje mogućnosti u pozicioniranju na bliskoistočnom energetskom tržištu.
Energetska diplomacija je započela već krajem svibnja i početkom lipnja, kada je prvo u Moskvu stigao danas prijestolonasljednik Saudijske Arabije princ Mohamed bin Salman i ministar nafte Halid al-Falih, a potom je stigao katarski ministar vanjskih poslova Mohamed bin Abdulrahman al Tani. Falih se susreo s ruskim ministrom energije Aleksandrom Novakom, ali i s vrhom ruskih državnih giganata Rosnjefta i Novateka koji je najveći ruski proizvođač prirodnog plina. Saudijci su tom prilikom iskazali interes ulaganja u razvoj ruskog arktičkog LNG projekta.
I Gazprom je ušao u te priče. U svibnju je ruski div potvrdio svoje zanimanje učešća u izgradnji prvog iranskog LNG terminala, projektu koji bi uključivao prodaju i izvoz iranskog plina Indiji, Laosu i Kambodži. Gazprom je također iskazao interes u izgradnji velikog plinovoda iz Irana preko Pakistana do Indije, što je već odavno iranska težnja, ali je taj projekt zastao zbog nesigurnosti područja Balučistana i teških političkih odnosa Islamabada i s Teheranom i s New Delhijem. Teško će Gazprom moći pridonijeti ovim projektima izvan same tehničke pomoći Iranu, barem u kratkoročnom razdoblju. Međutim, Gazprom i Rusija ne gledaju na svoje odnose prema Iranu iz kratkoročne perspektive, već u dugoročnom razdoblju do 2030. Glavni cilj ruske strategije je očuvanje prisutnosti na europskom tržištu (što je sada zajamčeno dogovorom s Njemačkom i izgradnjom Sjevernog toka II.) te povećanje izvoza ruskog plina u Aziju i na Bliski istok.
Energetski gledano, Rusima godi katarska kriza jer vide prostora na cjelokupnom Arabijskom poluotoku, a potom dalje prema Perzijskom zaljevu i Indijskom oceanu. Prošle godine započeli su pregovori s Bahreinom, a u travnju je delegacija Rosnjefta posjetila Manamu i počela dogovarati rusko prisustvo u izgradnji bahreinskog LNG terminala za prihvat plina. Kako smo već vidjeli, Rusija ima interes ulagati u infrastrukturu u Iranu, ali i u Bahreinu i Omanu za izvoz njihovog plina i nafte jer time Rusija ulazi putem infrastrukturalnih projekata u Indiju, Pakistan i Jugoistočnu Aziju. Ruski konglomerat Rostec trenutačno pregovara o sudjelovanju u izgradnji i upravljanju plinovoda Sjever-Jug u Pakistanu kojim bi se LNG terminali u pakistanskim lukama Karachi i Gwadar povezali s tvornicama i rafinerijama u Lahoreu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
